Instrukcije iz kemije i biologije

Poduka iz kemije i biologije, Zagreb

Ovdje ćemo objavljivati zanimljivosti iz prirode. Dobrodošli i ugodna zabava!

Zanimljivosti...

  • Jedina slatkovodna podzemna spužva (Eunapius subterraneus) na svijetu živi samo u Hrvatskoj, na području Ogulinsko-plaščanske krške zaravni i Like.
  • Podzemna pijavica (Erpobdella mestrovi) živi na dnu Lukine jame, najdublje jame u Hrvatskoj, na 1392 m dubine.
  • Morska cvjetnica oceanski porost (Posidonia oceanica) može živjeti preko 1000 godina, te je jedan od najdugovječnijih organizama Sredozemlja.
  • Prstacu (Lithophaga lithophaga) je potrebno oko 80 godina da naraste do veličine od 12 cm.
  • Dobri dupin (Tursiops truncatus) roni do 500 m dubine i može ostati pod morem do 8 minuta.
  • Kudravi nesit (pelikan) (Pelecanus crispus) ima promjer krila i do 320 cm, a droplja (Otis tarda) dosegne masu i do 16 kg. Obje su vrste ptica u Hrvatskoj izumrle!
  • Procjenjuje se da u Hrvatskoj danas živi oko 200 vukova (Canis lupus).
  • Smeđi medvjed (Ursus arctos) oko 95% prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom.
  • Ris (Lynx lynx) može uloviti plijen 3 do 4 puta veći od njega samog.
  • Glavata želva (Caretta caretta) može doseći starost od 80 i više godina.
  • Smeđa morska alga jadranski bračić (Fucus virsoides) živi jedino u Jadranskom moru.
  • Brzina rasta crvenog koralja (Corallium rubrum) iznosi samo 4 do 8 mm godišnje.
  • Obični trp (Holothuria tubulosa) se prilikom ispuštanja gameta, izdiže s morskog dna u položaj pri kojem mu je oko dvije trećine tijela u okomitom položaju prema površini mora.
  • Blavor (Pseudopodus apodus) je gušter bez nogu koji svojim dugačkim izduženim tijelom podsjeća na zmiju.
  • Poskok (Vipera ammodytes), najotrovnija hrvatska zmija, ne može skakati. Naziv je dobio zbog zabilježenih ugriza u predjelu glave ljudi, ali ne zato što poskoci skaču, nego zato što se oni pred kraj ljeta i u jesen sunčaju na nižim granama drveća i grmlja.
  • Čovječja ribica (Proteus anguinus) je jedini podzemni vodeni kralješnjak u Hrvatskoj.
  • Riječna kornjača (Mauremys rivulata) u Hrvatskoj se može naći samo u nekoliko manjih lokvi i malih vodotoka u južnoj Dalmaciji.
  • Ženka morske ribe - konjić dugokljunić (Hippocampus guttulatus) polaže jajašca u mužjakovu leglenu vrećicu gdje ih on oplodi te nosi 3 tjedna, nakon čega na svijet izlaze mladi.
  • Vrsta šišmiša - veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) dobio je ime po naborima na nosu koji mu služe kao usmjerivači signala visoke frekvencije pri orijentaciji i lovu.
  • Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia) je biljka mesožderka koja se hrani kukcima. Tijekom jednog ljeta, može uloviti oko 2000 kukaca.
  • Mekousna pastrva (Salmothymus obtusirostris) živi u samo nekoliko rijeka u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini te nigdje drugdje na svijetu.
  • Dok se krtica (Talpa europaea) hrani gujavicama, čije tijelo sadrži 85% vode, uopće ne pije vodu.
  • Koža žabe - zelena krastača (Pseudepidalea viridis) posuta je mnogobrojnim bradavicama tj. kožnim žlijezdama čija je izlučevina neugodnog okusa i mirisa te joj služi kao obrana od neprijatelja.
  • U Hrvatskoj raste preko 150 svojti orhideja (Orchidaceae), koje su sve zakonom strogo zaštićene.
  • Vjetruša (Falco tinnunculus) je vrsta sokola koja vidi u ultraljubičastom dijelu spektra, što joj omogućava praćenje tragova urina voluharica.
  • Gatalinka (Hyla arborea) je vrsta žabe koja je vrlo vješt penjač i uglavnom obitava na drveću.
  • Dubokomorska mesojedna spužva (Asbestopluma hypogea) koja se hrani malenim račićima, pronađena je u morskoj jami unutar Parka prirode Telašćica na dubini od samo 24 m. 
  • Plemenita periska (Pinna nobilis) najveći je školjkaš Jadrana jer može narasti više od 1 m.
  • U Hrvatskoj raste preko 50 svojti lukova (rod Allium), od kojih su dvije endemične vrste opisane kao nove za znanost posljednjih godina.
  • Gusjenicu velikog timijanovog plavca (Maculinea arion) hrane crveni mravi u mravinjaku svojim jajima i ličinkama sve do stadija kukuljice, dok se istodobno mravi hrane slatkastim sekretom koji se izlučuje iz žlijezda na tijelu gusjenice.
  • Biljka kockavica (Fritillaria meleagris) može doživjeti starost od 30, a vjerojatno i više godina.
Izvor: www.dzzp.hr

Prehrambene masti utječu na rizik od depresije


Najnovije istraživanje znanstvenika iz Španjolske zabilježilo je kako unos trans i zasićenih masti povećava rizik od depresije, dok unos maslinovog ulja pruža zaštitu od ovog psihičkog poremećaja. Rezultati istraživanja objavljenog u časopisu PloS ONE potvrđuju istinitost hipoteze o većoj učestalosti depresije u zemljama sjeverne Europe, u usporedbi sa zemljama na jugu, poglavito u zemljama u kojima prevladava mediteranski tip prehrane.

Stručnjaci procjenjuju kako je učestalost depresije u stalnom porastu i kako danas u svijetu od depresije pati otprilike 150 milijuna ljudi. Tome uvelike doprinosi i način prehrane. Zapadnjačku prehranu obilježava visok unos trans i zasićenih masti koji se pretežno nalaze u mesu, maslacu, određenim pekarskim proizvodima, brzoj hrani i slanim grickalicama, dok je unos blagotvornih masti iz biljnih ulja i ribe prenizak.

U istraživanju koje je trajalo 6 godina sudjelovalo je više od 12 tisuća ispitanika. Znanstvenici su analizirali prehranu, način života i bolesti svih ispitanika na početku, tijekom i na kraju istraživanja. Iako na početku nitko od ispitanika nije patio od depresije, na kraju studije je zabilježeno čak 657 slučajeva. Rezultati su pokazali kako su depresivne osobe konzumirale više trans masnih kiselina u usporedbi s osobama koje nisu patile od depresije. Najviši unos trans masnih kiselina doveden je u vezu sa 48 % višim rizikom od razvitka tog psihičkog poremećaja, dok je viši unos maslinovog ulja povezan s nižim rizikom.

Valja napomenuti kako je prosječan unos trans masnih kiselina bio nizak i iznosio samo 0,4 % ukupnog energetskog unosa, no unatoč tome znanstvenici su zabilježili povećanje rizika za gotovo 50 %. Usporedbe radi, prosječan unos trans masti u zemljama poput SAD-a iznosi čak 2,5 %.

Omega - 3 masne kiseline u trudnoći važan čimbenik psihičkog zdravlja djeteta


Mnoga istraživanja pokazuju kako je adekvatan unos omega - 3 masnih kiselina važan za mentalno zdravlje, no sudeći prema rezultatima nove studije objavljene u časopisu
Nature Neuroscience unos omega - 3 masnih kiselina u trudnoći je od posebne važnosti za emocionalno ponašanje djeteta u odrasloj dobi. Naime, istraživanje na miševima je pokazalo kako prehrana majki koja sadrži nepovoljan omjer omega - 3 i omega - 6 masnih kiselina uzrokuje oštećenje specifične komunikacije između neurona u mozgu, što posljedično dovodi do poremećaja u raspoloženju.

Ranije su ljudi konzumirali veće količine omega - 3 masnih kiselina i manje količine omega - 6 masnih kiselina, međutim, tijekom povijesti se taj omjer obrnuo i danas su u našoj prehrani prisutnije omega - 6 masne kiseline. Brojne znanstvene studije pokazuju kako je omjer masnih kiselina važan za pravilnu funkciju kardiovaskularnog sustava, funkciju zglobova, ravnotežu inzulina, metabolizam kože pa čak i ekspresiju gena. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da se nastoji prehranom unositi omjer omega - 3 i omega - 6 masnih kiselina u rasponu od 1:3 do 1:5. Izvori omega - 6 masnih kiselina su primjerice kukuruz, suncokretovo ulje, meso i mesne prerađevine, dok su izvori omega - 3 masnih kiselina plava riba, sjemenke lana i orašasti plodovi.

Izvor: Jelena Likić, Biologija.com.hr

Istraživanje: Kako mobiteli djeluju na mozak?


Istraživanje koje je upravo objavljeno u novom broju znanstvenog časopisa Journal of American Medical Association potvrdilo je ono u što znanstvenici već dugo sumnjaju – dugi razgovori mobitelima utječu na dijelove mozga.

Problem je u tome da autori istraživanja, Nacionalni institut za zdravlje, ne znaju zapravo kako korištenje mobitela utječe na nas – znaju samo da utječe na jedan značajan dio sive tvari u mozgu koji je blizu mobitelu.

"Ne znamo je li ovo štetno ili bi moglo imati i neke potencijalno korisne učinke. Jednostavno ne znamo o čemu je riječ", rekla je voditeljica ovog istraživanja dr.
Nora Volkow za HealthDay, prenosi Mashable.

Potencijalno korisni učinci? Pa da! Znanstvenici su tijekom jedne godine pratili 47 ljudi koji su koristili mobitele, a istraživanje je pokazalo da je metabolizam mozga na ograničenim dijelovima koji su najbliži anteni bio sedam posto brži tijekom 50-minutnog poziva. Dakle, mobiteli pojačavaju aktivnost mozga. Točnije govoreći, podižu razinu glukoze u krvi. Ne zvuči tako loše kada se to ovako objasni, zar ne?


Drugim riječima, 'gađanje' mozga usmjerenim radiovalovima može biti mentalni ekvivalent odlasku u teretanu. Razina glukoze raste i kad je riječ o bilo kojoj kompleksnijoj aktivnosti mozga. Za usporedbu, sedampostotno povećanje brzine metabolizma je manje nego količina energije koja je potrebna mozgu za obradu slika koje gledate očima.


Ipak, znamo i da dugoročne posljedice korištenja mobitela mogu biti prilično zastrašujuće. Stanice tumora također traže mnogo glukoze. Ali, to može biti i slučajnost. Naime, kako piše
Ars Technica, u biologiji u ovom trenutku nije poznat nikakav mehanizam koji bi niskoenergetsko zračenje dugim valnim duljinama povezao s nastankom raka. U velikom istraživanju kojim je obuhvaćeno 13 nacija i koje je počelo 2000. godine još nije pronađen nikakav dokaz povezanosti. Korisnici mobitela, znanost je na vašoj strani! Za sada.

Ipak, nešto trebate imati na umu, a to je da o mozgu znamo vrlo malo, pa čak i o korištenju mobitela. Za konačan odgovor bit će potrebna desetljeća istraživanja. Već ste možda od nekog čuli da ga boli glava od čestog korištenja mobitela i slične priče. Možda je i u pravu, a možda je samo hipohondar. Možda mobiteli na svaki mozak djeluju različito. U ovom trenutku, nažalost, nema pouzdanog i definitivnog odgovora.

 

Mobiteli su vrlo unosan biznis. Globalno tržište mobitela trebalo bi, prema nedavnim procjenama tvrtke MarketsandMarkets, do 2015. godine dosegnuti vrijednost od gotovo 350 milijardi dolara. Nekoć je, primjerice, duhanska industrija bila tako propulzivna. No, trebalo joj je gotovo 50 godina da konačno prizna da je pušenje štetno.

No, ako ste zabrinuti možete slijediti primjer dr. Volkow, koja je rekla da je počela koristiti slušalice od pet dolara, tako da više ne mora držati mobitel na uhu.


"Možda na kraju krajeva mobiteli i nisu štetni", rekla je. "Ali, to je samo pet dolara."

Izvor: Net.hr

Metastaza neće biti ako se ugasi "divlji" gen WWP2

Obuzdavanje "divljeg" gena koji nosi ime WWP2 u budućnosti bi mogao biti vrlo važan ključ za smanjivanje, ako ne i iskorjenjivanje metastaza kod oboljelih od raka. Britanski znanstvenici sa sveučilišta East Anglia, koji su ga otkrili, kažu da je upravo taj gen odgovoran za širenje kanceroznih stanica po cijelom tijelu i da bi lijekovi koji bi blokirali WWP2 mogli zaustaviti i metastaze brojnih vrsta raka. Prema prvim procjenama, potraga za lijekom mogla bi potrajati i desetak godina.

WWP2 je zapravo enzimatski agens koji se nalazi u stanicama karcinoma. On napada protein u tijelu koji sprečava širenje stanica raka. U laboratorijskim je uvjetima tim znanstvenika uspio blokirati gen i nakon toga je došlo do rasta razine proteina koji sprečava širenje karcinoma. Tvrde da bi to mogao biti potpuno nov pristup liječenju opake bolesti, no naglašavaju da je sada najveći izazov naći najmoćniju kemijsku supstanciju koja može ući u stanice raka i u njima uništiti štetni gen, odnosno zaustaviti njegovu aktivnost.

Novi bi lijek mogao biti presudan za preživljavanje pacijenata s agresivnim oblicima raka dojke, mozga, debelog crijeva i kože. Kada pronađu taj lijek, kažu, on će se najvjerojatnije primati zajedno s kemoterapijom koja će uništavati primarni tumor, dok će novi lijek u korijenu sasjeći mogućnost da se rak pojavi na nekom drugom mjestu.

Izvor: Vecernji.hr

Odakle tumor spužvama? To otkriće važno je za sve ljude


Iako mu je tek 37 godina, Tomislav Domazet Lošo, znanstvenik koji radi na Institutu Ruđera Boškovića, nekoliko je puta u desetogodišnjoj znanstvenoj karijeri, koliko se bavi evolucijskom biologijom, uključujući i trogodišnju pripremu za obranu doktorata iz genetike koji je položio s najvišom ocjenom na Institutu za genetiku Sveučilišta u Kölnu, svojim znanstvenim postignućima i otkrićima doslovce pokorio znanstveni svijet.

Naslovnica u Natureu

Mladi znanstvenik otkrio je novu revolucionarnu metodu kojom je moguće rekonstruirati evolucijsku prošlost od prije milijardu godina. Na tom istraživanju radio je s prof. Diethardom Tautzom, direktorom Max Planks Instituta za evolucijsku biologiju u Plönu. O važnosti otkrića, koje predstavlja novi snažan dokaz teorije evolucije, najbolje govori podatak da je taj znanstveni rad objavljen u vodećem znanstvenom časopisu Nature, koji mu je posvetio i cijelu naslovnu stranicu. A to u znanstvenim krugovima predstavlja neprocjenjivu čast svakome znanstveniku.

– Objaviti rad u Natureu i dobiti naslovnu stranicu ja uspoređujem, iako je to nespretna usporedba, sa sportom. To je otprilike kao dobiti zlatnu medalju u nekom sportu na svjetskom prvenstvu ili olimpijadi – kroza smijeh će Tomislav Domazet Lošo.

Uspjeh zagrebačkog znanstvenika je to veći kada se zna da je on jedan od rijetkih koji se u Hrvatskoj bavi evolucijskom biologijom. Interes za evolucijsku biologiju kod njega se pojavio na trećoj godini PMF-a u Zagrebu, gdje je 1997. diplomirao biologiju. Znao je da mora otići u inozemstvo na usavršavanje ako se želi razviti kao evolucijski genetičar i biolog. Tri godine poslije završenog fakulteta otišao je u Köln, na Institut za genetiku Sveučilišta u Kölnu kod profesora Dietharda Tautza, vodećeg evolucijskog biologa u svijetu, gdje se pripremao za doktorat i gdje je, kaže, ispekao zanat.

– Ja sam u Köln došao vrlo limitiranog znanja i većinu toga sam tamo naučio. Prof. Tautzu to nije bilo bitno. On je mene uzeo zato što sam imao žarku želju baviti se evolucijskom biologijom. To je za njega bilo glavno, a sve ostalo stigne se naučiti. I to vam je kao u sportu. Znači, veliki motiv vodi vas do rezultata, a, naravno, između toga je trening. I to je to. Dobar trener, jak trening i od vas će biti nešto – kaže Tomislav Domazet Lošo, koji je doktorirao na genetici vinske mušice.

Poslije doktorata vratio se u Hrvatsku na Institut Ruđera Boškovića, gdje je nastavio raditi i u iduće četiri godine, kaže, napravio ono što je poslije odredilo njegovu znanstvenu karijeru. Istraživao je genomsku filostratigrafiju ili metodu kojom se rekonstruira evolucijska povijest genoma neke vrste. Laičkim rječnikom rečeno, tvrdi znanstvenik Domazet Lošo, to se može usporediti s arheologijom.

– To znači da određeni predmeti iz određenog razdoblja pričaju o tome razdoblju. Na sličan način to čine i geni, koji ne nastaju u istom vremenu, nego su raspoređeni kroz neko evolucijsko vrijeme po svome nastanku, i pričaju što se događalo u evolucijskim epohama kada su ti geni nastajali. Taj rad imao je dobar odjek u znanstvenome svijetu jer je bila velika novost. U tome radu uveo sam u znanost nekoliko novih termina, odnosno nekoliko novih kovanica za fenomene koje sam vidio i morao ih opisati – dodaje Tomislav Domazet Lošo, čiji je tim u Ruđeru Boškoviću sam razvio novi softver za to istraživanje.

Prije tri godine otišao je na postdoktorsko usavršavanje kod prof. Tautza u Plön na sjever Njemačke, gdje je uz pomoć genomske filostratigrafije usredotočio na istraživanje porijekla tumorskih bolesti životinja. Rezultat tog istraživanja je otvaranje posve novog poglavlja u razumijevanju genetike tumora. A trenutačno njegov istraživački tim surađuje sa Sveučilištem u Kielu, čiji znanstvenici rade na istraživanju žarnjaka. Tomislava Domazeta Lošu i njegovu zagrebačku ekipu zanima mogu li najniže vrste imati tumor i kako on nastaje kod njih.

– Nikada nitko nije opisao tako nešto u nižim vrstama. Trenutačno radimo na tome tumoru, opisujemo ga, molekularno ga karakteriziramo kako bismo pokazali je li to uistinu tumor. Ako želimo razumjeti kako su prvi tumori nastali, moramo proučavati nastanak tumora u jako primitivnim organizmima, kao što su žarnjaci ili morske spužve. Ako razumijemo nastanak tumora kod tih organizama, možda ćemo bolje razumjeti probleme koje ljudi s tumorom imaju danas. Pretpostavljam da će to istraživanje, kada bude završeno za godinu-dvije, u znanstvenoj javnosti imati velik odjek – kaže Tomislav, koji naglašava kako mora postojati znanstvena okolina da bi znanstveno istraživanje uspjelo, jer trebaju vam partneri s kojima možete diskutirati i onaj tko će ga financirati.

Tomislav ističe kako je njemu u znanstvenom istraživanju puno pomogla Zaklada Adris, čiji je on stipendist.

– Oni su nas poduprli na početku, kada je i bilo najvažnije, a podupro nas je i Hrvatski fond Jedinstvo svojim znanjem, a podupiru nas i Institut Ruđera Boškovića te Ministarstvo znanosti – dodaje znanstvenik.

Često uspoređuje sport i znanost. Još dok je bio srednjoškolac aktivno se bavio sportom. Plivao je u Jadran-Koteksu, današnjem Jadranu, odmjeravao je tada snagu s plivačkim asovima Tomislavom Karlom i Milošem Miloševićem. Imao je kadetskih i juniorskih medalja, čak i jedan rekord prsno na sto metara, koji je držao kratko vrijeme.

Znanstvenici kao sportaši

Još će Tomislav reći da su znanstvenici kao profesionalni sportaši jer svaki put moraju zadovoljiti neke nove kriterije i podići nove ljestvice u svojim otkrićima.

– Ako ne zadovoljite, propali ste. Mi znanstvenici nemamo stalno radno mjesto, stalno se moramo seliti iz grada u grad, iz države u državu ako želimo biti u vrhu, a prihodi su puno manji nego npr. u industriji. Znanstveni život ipak nije loš, ali ako vam je materijalno u prvome planu i niste spremni na odricanja, bolje je kloniti se znanosti – kaže Tomislav Domazet Lošo.

 

Od oca Davora pokupio sam znanstveni način razmišljanja

– Sport i fakultet traže odricanja. Odustao sam od sporta i posvetio se fakultetu – kaže Tomislav, sin admirala Davora Domazeta Loše.

– Otac me uvijek podupirao. Znanstveni sam način razmišljanja i naučio od njega. I to još od malih nogu jer analitiku i analiziranja, odvajanja bitnoga od nebitnoga upravo od njega sam pokupio. To vam ostane za cijeli život pa se odražava i na mom znanstvenom radu – dodaje Tomislav, koji je s ocem, još dok je bio srednjoškolac, izrađivao makete brodova i aviona.

Izvor: Vecernji.hr

Zaustavljanje stakleničkih plinova ne sprečava zagrijavanje


Dok vlade raspravljaju o potencijalnim mjerama kojima bi se moglo obuzdati emisije stakleničkih plinova, novo istraživanje sa Sveučilišta Washington pokazuje da je svijet već osuđen na topliju klimu zbog emisija koje su se do sad događale.

Zatopljenje će se nastaviti čak i ako se usvoje prijedlozi za najstrože moguće mjere, jer će još uvijek dolaziti do nešto emisija stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu kao što su ugljični dioksid i metan. No novo istraživanje pokazuje da čak i ako se zaustave sve emisije, temperature će ostati više u odnosu na razine prije industrijske revolucije budući da će se već ispušteni staklenički plinovi vjerojatno zadržati u atmosferi još tisućama godina. U stvari, moguće je da bi temperature nastavile rasti čak i kad bi se uklonili svi automobili, sustavi grijanja i hlađenja i ostali izbori stakleničkih plinova, kaže Kyle Armour, student doktorskog studija fizike na Sveučilištu Washington.

To bi se dogodilo zato što bi sićušne atmosferske čestice poznate kao aerosoli, koje obično poništavaju učinak stakleničkog zatopljavanja odbijanjem sunčeve svjetlosti natrag u svemir, potrajale samo nekoliko tjedana nakon što bi emisije prestale, dok bi se staklenički plinovi i dalje održali. "Aerosoli bi se brzo isprali i zatim bismo vidjeli iznenadan porast u temperaturi kroz samo nekoliko desetljeća" kaže on. Armour je glavni autor rada koji dokumentira istraživanje, objavljenog nedavno u časopisu Geophysical Research Letters. Njegov koautor je Gerard Roe, izvanredni profesor znanosti o Zemlji i svemiru na Sveučilištu Washington. Globalna temperatura već je otprilike 1,5 stupnja Fahrenheita viša nego što je bila prije industrijske revolucije, koja je započela na početku 19. stoljeća.

Izračuni znanstvenika uzeli su u obzir promatrano zatopljenje, kao i poznate razine već ispuštenih stakleničkih plinova i aerosola kako bi vidjeli što bi se moglo dogoditi kad bi se iznenada zaustavile sve emisije plinova povezane s industrijalizacijom. U najboljem scenariju, globalna temperatura bi se stvarno smanjila, no i dalje bi ostala otprilike pola stupnja F više u odnosu na razine prije industrijske revolucije i vjerojatno ne bi ponovo pala na te razine, kaže Armour. Postoji i mogućnost da bi temperature porasle za 3,5 stupnja F u odnosu na razdoblje prije industrijske revolucije, što je granica nakon koje prema klimatolozima nastupa značajno oštećenje uzrokovano klimom. Naravno, nije realno očekivati da će sve emisije iznenada prestati, i Armour primjećuje da je ukupni učinak aerosola – čestica morske soli ili čađe nastale izgaranjem fosilnih goriva, primjerice – možda i najveća nesigurnost u klimatološkim istraživanjima. No nesigurnosti ne umanjuju važnost otkrića, kaže on.

Znanstvenici su zahvaljujući rezultatima jednadžbi koje su koristili sigurni da bi moralo doći do bar malo zagrijavanja čak i da se zaustave sve emisije plinova. No ima još nesigurnosti, i stoga je razina pouzdanja niža, vezano uz veće poraste temperature. Klimatološki modeli koji se koriste u procjenama Međuvladinog vijeća o promjeni klime uzimaju u obzir znatno uži raspon mogućih učinaka aerosola ili "forsera", nego što se pokazuje u stvarnim klimatskim promatranjima, kaže Armour. Vijeće koje je dobilo Nobelovu nagradu za mir i koje sponzoriraju Ujedinjene nacije, izrađuje periodične procjene klimatske promjene te je u procesu izrade svog novog izvještaja.

Kako se nastavljaju emisije stakleničkih plinova, "klimatsko obvezivanje" na topliji planet sve nam je bliža, kaže Armour. On smatra da onima koji osmišljavaju mjere za smanjivanje zatopljenja može pomoći razumijevanje te razine obvezivanja. Također im može pomoći ako razumiju da, iako će do određenog zatopljenja sigurno doći, nesigurnosti u trenutnim klimatskim promatranjima – kao što je potpuni učinak aerosola – znače da bi zatopljenje moglo biti veće nego što model sugerira. "Nije to argument kojim želimo potaknuti ispuštanje aerosola" kaže on. "To je argument kako bismo trebali pametni pri zaustavljanju emisija plinova. I to je poziv na akciju jer znamo za zatopljenje na koje smo se osudili onime što smo već ispustili, kao i da će postati još gore što dulje nastavimo s ispuštanjem plinova."

Izvor: Znanost.com

Svijet kakav znamo 'nestat' će do 2050. godine

'Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv', upozorio je Jason Clay iz organizacije World Wildlife na američkoj znanstvenoj konferenciji.

Izgleda da svijet kakav danas znamo ne čeka previše optimistična budućnost. Barem su takvi zaključci stručnjaka doneseni na američkoj znanstvenoj konferenciji, piše AFP.

Glavni problem naše 'propasti' leži u rastu stanovništva i borbi za resurse, što bi za 40 godina trebalo dovesti do potpune promjene svijeta kakvog znamo danas.

Procjene govore da će samo do kraja ove godine broj svjetskog stanovništva narasti do sedam milijardi, a 2050. godine taj broj bi trebao iznositi devet milijardi. Najveći rast stanovništva dogodit će se u siromašnim zemljama Afrike i Južne Azije.

Upravo će ta činjenica dovesti do ogromnih problema. Da bi se nahranilo toliko usta, u idućih 40 godina trebalo bi proizvesti hrane koliko je proizvedeno u zadnjih osam tisuća godina.

"Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv", tvrdi stručnjak Jason Clay, te poziva stručnjake i znanstvenike da ujedine snage i započnu promjene u području proizvodnje hrane.

Problem i broj stanovnika

Osim nedostatka hrane, za 40 godina mogao bi nas 'pogoditi' i preveliki broj stanovništva, zbog čega demografski stručnjaci traže program planiranja obitelji.

"Krajnje je vrijeme da se nešto učini po tom pitanju. U zadnjih 20 godina nije se vodilo računa o tome, no zbog cijene hrane i globalnog zatopljenja, morat ćemo učiniti neke korake", rekao je John Bongaarts, jedan od stručnjaka na konferenciji.

"Želimo minimalizirati svjetsku populaciju i program planiranja obitelji je jedini način da to učinimo", tvrdi John Casterline, zadužen za istraživanje stanovništva u Ohiju.

Izvor: Net.hr

Ribe 'mutanti' otporne na otrove


Umjesto obolijevanja i umiranja od toksina, vrsta Microgadus tomcod pohranjuje toksine poput poliklorbifenila i dioksina u masnom tkivu i na taj način uspješno preživljava, pokazali su rezultati nedavno objavljene studije na Sveučilištu u New Yorku, a prenosi Wired.com.

Istraživanje je otkrilo kako je imunitet na toksine rezultat mutacije na jednom jedinom genu. Zahvaljujući toj mutaciji ribe proizvode protein koji neutralizira toksične učinke supstanci pronađenih u rijeci. U periodu od 1947. do 1976. dvije tvornice General Electrica su proizvodnjom na rijeci Hudson uspjele zatrovati vodu enormno visokim razinama PCB-a. Zbog toga su u jetrama riba u rijeci Hudson pronađene razine dioksina i PCB – među najvišima zabilježenima u prirodi.

'Otpornost na otrove pojavljuje se svugdje u prirodi', mišljenje je toksikologa Johna Stegemana sa Oceanografskog instituta u Massachusettsu. 'Taj proces objašnjava zašto neki pesticidi više nisu učinkoviti u suzbijanju svojih meta i zašto neki mikrobi postaju imuni na antibiotike.'

'Mehanizmi za kemijsku otpornost životinja u divljini poznati su za beskralježnjake, na primjer kukce. No značaj ovog otkrića leži u činjenici da je ovo prvi zabilježeni slučaj razvijanja takve otpornosti zabilježen u kralježnjaka', zaključio je Stegeman.

Izvor: Dnevnik.hr

Plitvička jezera skrivaju i biljke mesožderke

Većina posjetitelja NP Plitvička jezera obilazi najatraktivnije dijelove parka, vozi se elektro brodovima, fotografira Veliki slap... No, majka priroda je na tom relativno malom prostoru poslagala oko 1.400 biljnih vrsta, a među njima su i tri biljke mesožderke.

"Od približno 1400 biljnih vrsta koliko ih nalazimo unutar nacionalnog parka Plitvička jezera ovdje se skrivaju tajne najčudnijih stvorenja biljnoga svijeta. Ovdje rastu biljke, koje su se, zbog nedostatka hranjivih tvari u podlozi na kojoj rastu, prilagodile na drugačiji način života. Iskorištavaju hranjive tvari iz životinjskih bjelančevina. To su biljke mesožderke. Takve biljke su vrlo osebujne i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu", kazala je za Novi list stručna voditeljica NP Plitvička jezera mr. sc. Antonija Dujmović.
Na Plitvicama žive tri vrste mesožderki, od ukupno devet koliko ih nalazimo u Hrvatskoj. Sve tri imaju tzv. aktivni mehanizam hvatanja plijena – njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem hvataju životinje, uglavnom sitne kukce, kojima se hrane.

Te tri vrste su okruglolisna rosika, mala mješinka i obična tustica.

Rosika (Drosera rotundifolia L.) je ugrožena zbog nestanka cretnih staništa prirodnim procesom zaraštavanja, a mala mješinka (Utricularia minor) je vrlo rijetka biljka hrvatske flore. Posebnost NP Plitvička jezera je i u tome što je prema dosadašnjim podacima ovo je jedino poznato nalazište male mješinke u Hrvatskoj.

Obična tustica (Pinguicula vulgaris) je pak ugrožena zbog nestanka staništa uglavnom utjecajem čovjeka, promjene vodnog režima i dr.

Zato, kad naiđete na ove prekrasne primjerke, upotrijebite samo foto-aparat ili kameru, i nemojte ih brati, upozorava mr. sc. Dujmović.

Izvor: net.hr

U utrobi slona pronašli ljudsko meso

Nakon što je jedan slon u selu na zapadu Indije terorizirao mještane i ubio 17 ljudi, lokalno stanovništvo je pronašlo i ubilo bijesnu životinju. No, mještani su se šokirali kad su otvorili trbuh životinje, i tamo pronašli ljudsko meso!

Otkriće je zaprepastilo i znanstvenike, koji su objasnili da je slon vjerojatno napadao ljude jer je širenjem naselja počeo gubiti životni prostor, piše Huffington Post.

Reportažu o lovu na slona ubojicu bit će uskoro prikazana na Animal Planetu.


Naime, slonovi su lani ubili oko dvjesto ljudi u Indiji, a zabilježeni su i napadi tigrova. Te životinje nikada nisu napadale ljude da bi se prehranile, nego samo kada su se osjetili ugrožene. Štoviše, slon je biljojed koji ljude napada samo u slučaju samoobrane, kaže zoolog
Dave Salmonia. Razlog zbog kojeg su sada počeli jesti ljudsko mesovjerojatno leži u osjećaju ugroženosti.

"To su čudovišta koja su stvorili ljudi. Mi, a ne slonovi, odlučujemo što će odsad događati", smatra Salmoni.

Izvor: Net.hr

‘Energetska pića uništavaju srce i mozak mladih’


ZAGREB - Posljednjih nekoliko godina pod lupom znanstvenika sve su češće razna energetska pića koja nerijetko konzumiraju mladi. Razlozi što mladi sve češće posežu za njima je ostati budan ili zbog dobre atmosfere na nekoj zabavi ili zbog noćnog učenja. Najnovije istraživanje objavljeno u časopisu Pediatrics upozorava da su energetski napici premalo istraženi te mogu biti opasni za djecu i mlade.

Razlog moguće štete je velika količina kofeina koji može štetno djelovati na srce i mozak pa čak i izazvati smrt, poglavito ako se miješaju s alkoholom .
Mučnina i proljev

Osim toga, autori izvješća ističu da energetski napici sadrže tvari koje čak pojačavaju učinak kofeina na živce pa je zato vrlo važno da roditelji kontroliraju količinu takvih pića koju tijekom dana konzumiraju njihova djeca. Naime, postoje i drugi zdravstveni problemi koje mogu izazvati, poput proljeva, mučnina ili halucinacija te povišenog krvnog tlaka.

Prije dvije godine jedna je australska studija također pokazala da jedan od najpopularnijih energetskih napitaka može povećati rizik od oštećenja srca. Samo jedno piće kod nekih može dovesti do stvaranja krvnih ugrušaka. Utvrđeno je da su studenti koji su često konzumirali energetska pića imali isti srčani profil kao netko tko ima bolest srca.
‘Nema dokaza’

Naravno, proizvođači odbijaju te optužbe i tvrde da nema sigurnog dokaza o mogućoj štetnosti njihovih proizvoda.

Izvor: Jutarnji.hr

Analiza dugoročnog utjecaja biogoriva na tlo


Kroz istraživanje organizacije USDA Agriculture Research Service nastoji se utvrditi na koje sve načine proizvodnja biogoriva dugoročno utječe na kvalitetu tla.

Ubrzan razvoj proizvodnje i primjene obnovljivih izvora energije, u obliku biogoriva, ima mnoge prednosti u odnosu na upotrebu fosilnih goriva, zalihe kojih su sve manje. S druge strane, želi li se ispuniti sve zahtjeve društva koje ovisi o pogonskim gorivima, možda će se trebati iskoristiti sve izvore za proizvodnju biogoriva, što uključuje i ostatke poljoprivrednih usjeva. Iako se radi o korisnom izvoru za proizvodnju biogoriva, o ostacima poljoprivrednih usjeva ovisi i održavanje plodnosti tla, odnosno bogatstvo organskim spojevima. Organski spojevi, odnosno spojevi na bazi ugljika, održavaju tlo funkcionalnim, a čuvaju i bioravnotežu obradive zemlje. Nadalje, o održanju adekvatne količine organskih spojeva u tlu ovisi i dugoročan uzgoj biljaka za proizvodnju biogoriva.

Ne bi li utvrdili dugoročne utjecaje proizvodnje biogoriva na tlo, znanstvenici su tijekom ovog istraživanja proveli pet uobičajenih eksperimenata. Pomoću modela ravnoteže prerade i održanja razine ugljika u tlu, uspjeli su predvidjeti što će se događati s razinom ugljika organskog podrijetla u obradivim površinama za narednih 79 do 134 godina. Rezultati analize dobivenih podataka, pokazali su zanimljive trendove. Napravljena je zasebna simulacija budućnosti tla koje se ne bi tretiralo gnojivima pa simulacija budućnosti tla koje bi se kontinuirano tretiralo gnojivima. Na kraju su izdvojeni neki od predloženih načina obrade zemlje koji ili se ne mogu provesti ili ne odgovaraju po cijeni, odnosno drugim faktorima.

"Ubiranje viška usjeva u količinama dovoljnim za proizvodnju biogoriva, po današnjem pristupu obradi zemlje i bez upotrebe vanjskog izvora ugljika, kao što su gnojiva, dovelo bi do ozbiljnog manjka organskog ugljika u tlu što bi ubrzalo eroziju tla, ali i zagađenje, drastično bi se smanjila plodnost obradive zemlje uz istovremeno smanjenje usjeva. Sve u svemu održivost sustava bi se potpuno urušila", napominje Hero Gollany, autor objavljenog članka i voditelj istraživanja. Tijekom eksperimenata analizirani su razni sustavi obrade zemlje: od jednogodišnjih do dvo- i trogodišnjih rotacija; uz ili bez primjene gnojiva, ubiranje ili ostavljanje viška usjeva. Kao varijable pri simulaciji uzete su i klimatske promjene, prirodne promjene kvalitete i plodnosti tla te način ubiranja usjeva.

Izvor: Biologija.com.hr

Znanstvenici izmjerili brzinu zaboravljanja

Dinamika prijenosa signala u mozgu izuzetno je kaotična, zaključili su znanstvenici s Instituta za dinamiku i samoorganizaciju Max Planck na Sveučilištu u Göttingenu nakon što su uspjeli izračunati brzinu zaboravljanja.

Tijekom istraživanja znanstvenici su prvi put, na osnovi grafičkih prikaza moždane aktivnosti, uspjeli izračunati brzinu gubitka pohranjenih informacija, jednostavnije rečeno – brzinu zaboravljanja.

Zaboravljanje izuzetno brzo: jedan bit po aktivnom neuronu u sekundi!

Zaboravljanje podataka izuzetno je brzo: čak jedan bit po aktivnom neuronu u sekundi! Mozak kodira informacije u obliku električnih signala. Svaki od međusobno povezanih neurona u mozgu, a ima ih otprilike 100 milijardi, istovremeno funkcionira i kao prijemnik i kao odašiljač signala.

Cijela mreža neurona prenosi dolazni električni signal, a pod određenim uvjetima pojedini neuron može poslati susjednim neuronima i vlastiti signal. Zbog toga svaka obrada informacije u mozgu ostaje zabilježena kao posebni uzorak na grafičkom prikazu moždane aktivnosti.

Takvo ponašanje znanstvena zajednica definira kao kaotično. U tom je slučaju izuzetno teško predvidjeti dinamiku procesa koji se odvijaju u mozgu.

Uz to, informacije pohranjene u uzorku aktivnosti postupno će se izgubiti kao rezultat malih pogrešaka u kodiranju. U suprotnosti s ovim postoji i "nekaotična", tzv. stabilna dinamika moždane aktivnosti, u kojoj su greške mnogo rjeđe.

Važno je napomenuti da su znanstvenici mjerenja prvi put izvršili na realističnom modelu neurona. Kada informacija u obliku električnog signala ulazi u neuron, dolazi do stvaranja dodatnog električnog potencijala na membrani neurona. Neuron postaje aktivan tek kada taj, dodatni potencijal prijeđe određenu graničnu vrijednost.

"Ovaj proces je izuzetno važan", navodi Fred Wolf, voditelj istraživačke grupe i objašnjava da je riječ o jedinom načinu preciznog izračunavanja vjerojatnosti vremena aktivacije neurona.

Stariji modeli opisuju neurone na izrazito pojednostavljen način. Također, ne uzimaju u obzir točno vrijeme i uvjete stvaranja električnog signala.

Zbog toga je, na osnovi starih modela, bilo nemoguće odgovoriti na pitanje jesu li procesi u moždanoj kori kaotični ili ne.

Zahvaljujući ovom, raznovrsnijem pristupu, znanstvenici su prvi put uspjeli izračunati brzinu nestanka uzorka aktivnosti zbog malih promjena koje se događaju tijekom prijenosa signala. Drugim riječima, uspjeli su izračunati vrijeme potrebno za zaboravljanje informacija.

Izvor: Net.hr

Hrvatska će uništiti jedinstvene parkove i ugrožene vrste!

Hrvatska bi planiranom regulacijom svojih najvećih rijeka mogla ozbiljno zaprijetiti jedinstvenim parkovima i ugroženim vrstama te postupiti protivno zakonima Europske unije kojoj se uskoro namjerava pridružiti, upozorile su u srijedu organizacije za zaštitu prirode

Osuđujući najavljene projekte, hrvatske ekološke udruge Zelena akcija, Dravska liga, Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode te Lijepa Naša, zajedno s World Wildlife Fondom (WWF) i EuroNaturom uputile su 2. veljače, prigodom Svjetskog dana močvara, prosvjedno pismo čelniku Delegacije EU u Zagrebu Paulu Vandorenu.

U pismu, koje je također proslijeđeno europskom povjereniku za okoliš Janezu Potočniku te povjereniku za proširenje Europske unije Stefanu Fueleu, izrazile su duboku zabrinutost da bi regulacije najavljene u Hrvatskim vodama, mogle uništiti močvarna područja Dunava, Drave, Mure, Save i Neretve - najveća područja poplavnih šuma i staništa brojnih ugroženih vrsta.

Na konferenciji za novinare, upriličenoj ovom prigodom, predstavnici udruga su upozorili da su planirane regulacije rijeka protivne kako hrvatskim tako i europskim zakonima. Inače, Hrvatska je privremeno zatvorila pregovore u okolišnom poglavlju u prosincu 2010, a taj je proces sadržavao i prihvaćanje novog Zakona o vodama te usklađivanje Zakona o zaštiti prirode prema svim europskim standardima.

Regulacijski planovi će, kako je rečeno, pretvoriti prirodne tokove rijeka u uniformne kanale, opasane kamenjem i obaloutvrdama. Oko 440 kilometara prirodnog vodotoka Dunava i Save trebalo bi se regulirati i uništiti. Projekti bi mogli ugroziti i dvije najveće preostale europske močvare - Kopački rit i Lonjsko polje te opasno zaprijetiti nekim ugroženim vrstama – osobito maloj čigri, orlu štekavcu, vidri i kečigi.

 

Najveći napad na prirodnu baštinu od osamostaljenja

Petra Boić Petrač iz WWF-a tvrdi da projekti predstavljaju najveći napad na očuvanje hrvatske i europske prirodne baštine od proglašenja neovisnosti. 'Neprihvatljivo je uporno odbijanje Hrvatskog vodnog gospodarstva da prihvati zajedničke europske vrijednosti i mjerila', istaknule su nevladine organizacije.

U Dravskoj ligi pak ističu da Hrvatske vode zajedno s mađarskim partnerima, unatoč otporu lokalnog stanovništva i odluci Ministarstva kulture protivnoj tom planu, i dalje planiraju provesti regulaciju jedinstvenog prirodnog ušća rijeke Mure u Dravu kod Legrada. U posljednjih pet godina Drava je zbog regulacije prirodnih riječnih obala već izgubila oko 80 posto parova ugrožene vrste ptice bregunice koja se ovdje gnijezdila – njihov je broj pao sa 12 tisuća na tri tisuće parova.

Hrvatske vode i Agencija za unutarnje plovne putove također planiraju regulaciju 53 kilometra toka Dunava u Hrvatskoj, rekao je Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dodavši kako će taj projekt uništiti jedinstvene riječne meandre i ugroziti jedno od najvrednijih područja biološke raznolikosti u cijelom dunavskom slivu, uključujući i svjetski poznati Park prirode Kopački rit.

Veliki projekt regulacije planira se također i na rijeci Savi. Naime, oko 386 kilometara dug tok rijeke Save, uključujući i Lonjsko polje, planira se regulirati za plovidbu.

Hrvatske vode prošle su godine najavile i planove za isušivanje posljednjih prirodnih područja rijeke Neretve i njezine delte radi poljoprivredne proizvodnje. Ova je delta najveći močvarni kompleks na cijeloj jadranskoj obali.

Predstavnici udruga ističu da navedeni projekti pokazuju nedostatak političke volje čelnika Hrvatskih voda da svoje planove usklade s hrvatskim i europskim zakonima te od Stefana Fuelea traže da pozove hrvatsku vladu na njihovo zaustavljanje i otvaranje javne rasprave o tom pitanju.

Izvor: tportal.hr

Zašto ne vjerujemo znanstvenicima?


Znanost je razlog zbog kojega u kuhinji imamo mikrovalnu, u džepu iPhone, a na televiziji satelitske programe. Zbog čega onda nismo sigurni u GMO proizvode i nemamo jasan stav o tome zagrijavamo li planet ili je riječ o normalnom procesu? Odgovore na ova pitanja pokušao je dati nobelovac Sir Paul Nurse koji pokušava istražiti zašto se znanosti danas ne vjeruje.

Nitko ne sumnja da je renesansa donijela mnoga blaga našoj civilizaciji. Jedan od razloga zbog čega je na tako visokom glasu i zbog čega uopće postoji, jest - znanstvena metoda. Znanost ne poznaje religiju, nema političkih stavova i ne interesira ju tko je smislio kakvu teoriju, koliko je taj pametan te koje su njegove prethodne zasluge.

Jedini kriterij jest uzorak ili podatak koji se može testirati i ponoviti uvijek s istim ishodom kada pojedina teorija postaje znanstvenom činjenicom. Svatko tko može dokazati suprotno pozvan je da to i učini zbog čega znanost i jest pokretač razvoja. Upravo je znanost razlog zbog kojeg u kuhinji imamo mikrovalnu, u džepu iPhone, a na televiziji satelitske programe.

Zbog čega onda nismo sigurni u GMO proizvode te nemamo jasan stav o tome zagrijavamo li planet ili je riječ o prirodnom procesu? Dvojbe postoje oko brojnih pitanja, a razlozi su još brojniji. Od toga da su znanstvenici pod pritiskom privatnih kompanija koje su jedni od najčešćih financijera raznih istraživanja, preko egoizma, bezobrazluka i nepoštenja pojedinaca u znanstvenoj zajednici.

Odgovore na neka od ovih pitanja pokušao je dati nobelovac Sir Paul Nurse koji u  dokumentarcu BBC-a pokušava istražiti zašto se znanosti ne vjeruje. Premda je riječ o znanstveniku i predsjedniku Kraljevskog društva, engleskog pandana HAZU-a, Nurse je odradio i sjajan novinarski posao intervjuirajući znanstvenike i protivnike određenih znanstveno prihvaćenih spoznaja, poput globalnog zatopljenja.

Izvor: Biologija.com.hr

Procvjetala najveća orhideja na svijetu!

Najveća orhideja na svijetu, visoka 2,5 metra sa stapkama visokim i do tri metra, procvjetala je u brazilskom botaničkom vrtu, objavio je brazilski Institut okoliša.
Grammatophyllum speciosum
, orhideja podrijetlom iz Malezije, procvjetala je u parku orhideja i zadržala titulu "najveće orhideje na svijetu", navodi Institut u priopćenju.

Orhideja je posađena prije pet godina. Ima 19 cvjetnih stapki koje mogu narasti do tri metra i na kojima je procvjetalo 400 cvjetova. Biljka se prilagodila klimi brazilskoga glavnog grada Brazilije, koja nije tako vlažna kao malezijska, istaknuo je direktor parka
Lou Menzes.

Stručnjaci trenutačno pokušavaju razviti hibridnu vrstu nastalu križanjem roda
Grammatophyllum i Cyrtopodium brandonianum, endemske vrste brazilske tropske šume.

Izvor: Biologija.com.hr

Rasplesana molekula DNK


DNK, ta prekrasna, zavijena molekula života ima alter ego, otkrivaju znanstvenici sveučilišta Michigan i California.

U rijetkim prilikama građevne jedinice molekule mogu "zaplesati" pri čemu dolazi do deformacije dobro nam poznate strukture dvostruke zavojnice. "Uspjeli smo pokazati da molekula DNK može, jedan postotak vremena, postojati u obliku različitom od oblika dvostruke zavojnice te da je i taj oblik funkcionalan", navodi Hashim M. Al-Hashimi, inače Robert L. Kuczkowski profesor kemije i biofizike na sveučilištu Michigan. "Prikupljeni podaci ukazuju na mogućnost višeslojne pohrane informacija u genetskom kodu." Detalji ovog istraživanja objavljeni su 26. siječnja na internetskom izdanju znanstvenog časopisa Nature.

Već se neko vrijeme zna da se molekula DNK može savijati slično užetu. Ipak, tijekom takvog savijanja građevne jedinice molekule, odnosno baze, ostaju sparene onako kako su opisali James Watson i Francis Crick, koji su 1953. godine i predložili strukturu dvostruke zavojnice. Primjenom nuklearne magnetske rezonance (NMR), Al-Hashimijev tim uspio je opaziti prijelazne forme u kojima dolazi do pucanja vodikovih veza između baza. Te forme su potpuno drugačije od tipične Watson-Crick strukture molekule DNK. Postavlja se pitanje prirode i svrhe tih prijelaznih struktura. "Pomoću NMR metode, uspjeli smo doprijeti do kemijskih pomaka u tim, alternativnim strukturama", objašnjava studentica Evgenia Nikolova koja je također sudjelovala na istraživanju. "Ti kemijski pomaci govore nešto o prirodi takvih struktura." Tijekom pomne analize, Nikolova je otkrila da su pomaci direktna posljedica zakretanja određenih baza za 180 stupnjeva. "To je kao da polovicu stubišta odvojite i okrenete naopačke", objašnjava Al-Hashimi. "Čak i u tom slučaju možete ponovno spojiti dvije polovice, ali rezultantna struktura više neće odgovarati Watson-Crick strukturi parova baza."

"Pomoću računalnog modeliranja potvrdili smo da se pojedinačne baze mogu izvrtati unutar dvostruke zavojnice pri čemu nastaju Hoogsteenovi parovi baza", navodi Ioan Andricioaei, gost predavač kemije na sveučilištu California, Irvine. Hoogsteenovi parovi baza nisu baš potpuna nepoznanica, opaženi su prilikom povezivanja molekule DNK s molekulama proteina ili lijekova te na oštećenim molekulama DNK. Novo istraživanje dokazalo je da Hoogsteenovi parovi baza mogu nastati čak i u normalnim uvjetima i bez vanjskih utjecaja. U tom slučaju dolazi do kratkotrajnog prelaska u alternativnu strukturu, koju se naziva još i 'uzbuđeno stanje'.

"Dosadašnja istraživanja strukture DNK oslanjala su se uglavnom na difrakciju rendgenskih zraka i klasični NMR, metode koje ne mogu detektirati takve brze i rijetke strukturalne promjene. "Tim se metodama ne može uočiti alternativne strukture molekule DNK, strukture koje su rijetke i opstaju svega jednu milisekundu, odnosno samo jedan posto vremena", objašnjava Al-Hashimi. "Mi smo tijekom ovog istraživanja koristili novu metodu, tekućinsku NMR, koja se dosad koristila za proučavanje rijetkih deformacija na molekulama proteina i prilagodili ju za proučavanje rijetkih stanja nukleinskih kiselina. Sada kada imamo adekvatan alat za proučavanje tih tzv. uzbuđenih stanja, mogli bismo otkriti još kratkotrajnih struktura molekula DNK i RNK." Pošto se vjeruje da se biološki važne interakcije molekula DNK i molekula proteina reguliraju i slijedom baza i savijanjem molekule, ova uzbuđena stanja zapravo predstavljaju potpuno novu razinu informacija pohranjenih u genetskom kodu", ističe Al-Hashimi. Uz Al-Hashimija, Nikolove i Andricioaeija, u autore objavljenog članka ubrajaju se Abigail Wise, studentica diplomskog studija, Patrick O'Brien, profesor asistent biokemije na sveučilištu Michigan te Eunae Kim sa sveučilišta California, Irvine. Ovo je istraživanje financijski pomogla zaklada National Science, National Institutes of Health i sveučilište Michigan.

Izvor: Znanost.com

Otkriven je prirodni neprijatelja ospica

Znanstvenici Scripps Research Instituta ustanovili su da poznati enzim stanice štiti od virusa ospica, najvjerojatnije mijenjajući genetski materijal, RNK virusa.

U pomanjkanju enzima stanice postaju iznimno osjetljive na destruktivne učinke virusa. Enzim također štiti od nekoliko drugih respiratornih virusa, uključujući influencu tipa A. "Držimo da stanice domaćina koriste ovaj enzim-modifikator RNK s ciljem usporavanja povratnog odgovora virusa", govori Michael B.A. Oldstone, glavni autor studije i profesor na kalifornijskom kampusu La Jolla u sklopu Scripps Research Instituta. Neki od važnijih autora studije su Simone V. Ward, viša znanstvena suradnica u Oldstoneovom domicilnom laboratoriju i Cyril X. George sa Sveučilišta u Kaliforniji, Santa Barbara. Otkriće predstavlja značajno poboljšanje u razumijevanju infekcije ospica, koje još uvijek godišnje ubijaju oko 150.000 djece i odraslih širom svijeta. Članak, objavljen nedavno u publikaciji Proceedings of the Nacional Academy of Sciences, potaknuo je komentare u časopisima Nature Reviews Microbiology and Viruses. Polazište studije bio je enzim ADAR1 ("djelovanje adenozin deaminaze na RNK, 1"), za koji je poznato da nastaje u velikim količinama u stanicama inficiranim ospicama. ADAR1 smatra se "ograničavajućim faktorom" koji inhibira replikaciju virusa. Međutim, pravu ulogu ADAR1 u borbi protiv ospica teško je razlučiti. Kod miševa genetski modificiranih na zarazu ospicama - virusom koji gotovo redovito inficira isključivo ljude - ADAR1 pokazao se neophodnim u embrionalnom razvoju, kao i kod svih miševa. Standardna tehnika "knockout gena", koja znanstvenicima omogućuje pratiti put infekcije ospicama bez prisustva ADAR1, tako se pokazala neprovediva.

U ovoj studiji, Ward, George i Oldstone sa suradnicima nokautirali su u sklopu studije tek jedan od dva oblika ADAR1 nastalog u stanicama. Dobiveni oblik, p150, isti je onaj nastao kao odgovor na infekcije. Iz još uvijek neutvrđenih razloga, embriji miševa nisu u stanju duže vrijeme rasti i razvijati se bez p150, stoga su se istraživači poslužili standardnom tehnikom u stvaranju "besmrtnih" p150-knockout embrionalnih stanica, osiguravajući na taj način njihov stalnu dostupnost i nadasve koristan stanični model. Prilikom infekcije virusom ospica, p150-nokaut stanice brzo su podlegle u odnosu na besmrtne kontrolne stanice koje su regularno proizvodile p150. "Kada sam promatrao stanice samo 21 sat nakon infekcije, p150-nokaut stanica već su pokazivale znakove staničnih oštećenja tipičnih kod infekcije ospicama", navodi Ward. "No zato su kontrolne stanice izgledale poput nezaraženih stanica." U daljnjim ispitivanjima, Ward je ustanovila da p150 jednako tako osigurava značajnu zaštitu stanice protiv virusa newcastleske bolesti, Sendai virusa, virusa pasje tempere, kao i virus influence tipa A - odreda respiratornih virusa kao što su ospice, i svi članovi porodice paramiksovirusa odnosno ortomiksovirusa. Prije devet godina, stanični enzim poznat kao APOBEC3G navodno je štitio stanice od virusa temeljenih na DNK, poput HIV-a, izazivanjem mutacija virusnih gena. "Odnedavno znamo za sličan enzim-modifikator gena koji očito utječe na RNK virusa", ističe Oldstone.

Uz najnoviji stanični model i naprednu tehniku "uvjetnog nokauta" koja dovodi do genskih poremećaja u određenim organima odraslih miševa, Ward i Oldstone sa suradnicima nadaju se produbiti vlastite spoznaje o ulozi ADAR1-p150. Jedno od ključnih pitanja koje još preostaje riješiti jest uloga enzima u infekciji mozga. Virus ospica obično rezultira relativno blagim oboljenjem u trajanju od samo jednog do dva tjedna, no u rijetkim slučajevima može se proširiti na mozak i prerasti u perzistentnu, redovito smrtonosnu infekciju poznatu kao subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE). U takvim slučajevima, virus se ne širi intercelularnim poveznicama, izlažući se na taj način imunosnom sustavu, već se daleko postojanije širi duž aksona i dendrita koji povezuju neurone. "Nadamo se da ćemo recentnim spoznajama dovesti do zaključka da domaćini neurona s pomoću ADAR1 rade na usporavanju čitavog procesa, pretvarajući ga postupno u neurološko oboljenje", navodi Oldstone. ADAR1 također može pogoršati neurološke simptome SSPE-a, dodaje Oldstone, iz razloga što se zna da enzimska aktivnost utječe na proizvodnju važnih receptora neurotransmitera za serotonin i glutamat: "Riječ je o polivalentnom enzimu", zaključuje Oldstone.

Izvor: Znanost.com

Rano otkrivanje bolesti: Psi na čovjeku nanjuše kemijske spojeve raka


Čovjekov najbolji prijatelj, pas, mogao bi postati njegov glavni dijagnostičar kad je riječ o raku. Upravo objavljeno japansko istraživanje u časopisu Gut potvrđuje prijašnja saznanja prema kojima psi mogu otkriti rak kod čovjeka u vrlo ranom stadiju, bolje od dosad poznatih testova.

Nedavni naš razgovor sa Zagrepčankom Renatom Očić jedan je od takvih primjera. Otišla je na pregled potaknuta čudnim ponašanjem svoga psa i otkriven joj je rak dojke manji od centimetra. Pas joj je doslovno spasio život.
Točni u 90 posto

Ovom najnovijem ispitivanju u kojem su sudjelovali labradori cilj je bio otkrivanje raka debelog crijeva koji su četveronožni ljubimci detektirali sa 90 posto točnosti.
Naime, njuh pasa tisuću je puta osjetljiviji od ljudskog pa mogu osjetiti kemijske spojeve specifične za pojedine vrste raka. Neka ranija istraživnja već su pokazla da labradori i portugalski vodeni psi mogu nanjušiti rak mjehura, kože, pluća, dojke i jajnika.


Francuski test

Kod raka pluća i dojke posebni biokemijski marker može se naći u izdahu oboljelog pa onda, kažu stručnjaci, nije čudno što ih pas može nanjušiti.

Prošle godine francuski su znanstvenici također radili testiranje sa psima, i to za rak prostate. Psi su bili uspješniji od PSA testa koji se koristi kao screening metoda otkrivanja raka.

Izvor: Jutarnji.hr

Znanstvenici izmjerili brzinu zaboravljanja

Dinamika prijenosa signala u mozgu izuzetno je kaotična, zaključili su znanstvenici s Instituta za dinamiku i samoorganizaciju Max Planck na Sveučilištu u Göttingenu nakon što su uspjeli izračunati brzinu zaboravljanja.

Tijekom istraživanja znanstvenici su prvi put, na osnovi grafičkih prikaza moždane aktivnosti, uspjeli izračunati brzinu gubitka pohranjenih informacija, jednostavnije rečeno – brzinu zaboravljanja.

Zaboravljanje izuzetno brzo: jedan bit po aktivnom neuronu u sekundi!


Zaboravljanje podataka izuzetno je brzo: čak jedan bit po aktivnom neuronu u sekundi! Mozak kodira informacije u obliku električnih signala. Svaki od međusobno povezanih neurona u mozgu, a ima ih otprilike 100 milijardi, istovremeno funkcionira i kao prijemnik i kao odašiljač signala.

Cijela mreža neurona prenosi dolazni električni signal, a pod određenim uvjetima pojedini neuron može poslati susjednim neuronima i vlastiti signal. Zbog toga svaka obrada informacije u mozgu ostaje zabilježena kao posebni uzorak na grafičkom prikazu moždane aktivnosti.


Takvo ponašanje znanstvena zajednica definira kao kaotično. U tom je slučaju izuzetno teško predvidjeti dinamiku procesa koji se odvijaju u mozgu.


Uz to, informacije pohranjene u uzorku aktivnosti postupno će se izgubiti kao rezultat malih pogrešaka u kodiranju. U suprotnosti s ovim postoji i "nekaotična", tzv. stabilna dinamika moždane aktivnosti, u kojoj su greške mnogo rjeđe.


Važno je napomenuti da su znanstvenici mjerenja prvi put izvršili na realističnom modelu neurona. Kada informacija u obliku električnog signala ulazi u neuron, dolazi do stvaranja dodatnog električnog potencijala na membrani neurona. Neuron postaje aktivan tek kada taj, dodatni potencijal prijeđe određenu graničnu vrijednost.


"Ovaj proces je izuzetno važan", navodi
Fred Wolf, voditelj istraživačke grupe i objašnjava da je riječ o jedinom načinu preciznog izračunavanja vjerojatnosti vremena aktivacije neurona.

Stariji modeli opisuju neurone na izrazito pojednostavljen način. Također, ne uzimaju u obzir točno vrijeme i uvjete stvaranja električnog signala.


Zbog toga je, na osnovi starih modela, bilo nemoguće odgovoriti na pitanje jesu li procesi u moždanoj kori kaotični ili ne.


Zahvaljujući ovom, raznovrsnijem pristupu, znanstvenici su prvi put uspjeli izračunati brzinu nestanka uzorka aktivnosti zbog malih promjena koje se događaju tijekom prijenosa signala. Drugim riječima, uspjeli su izračunati vrijeme potrebno za zaboravljanje informacija, prenosi portal
Vesti online.

Izvor: Net.hr

Misli zbog kojih imamo manji mozak

Ljudi čije su misli vedrije, a pogled na život optimističniji imaju više sive tvari pa im bolje radi i mozak. Oni kod kojih prevladavaju mrzovoljne i sumorne misli na koncu imaju i manji mozak.

Oni koji žive manje napeto, optimistično gledaju na život i uživaju u njemu... žive bolje, duže, s manje zdravstvenih problema, a jer imaju više sive tvari bolje im radi i mozak.

Ove činjenice o optimističnim mislima ljudi često podcjenjuju i zanemaruju, no potvrdu za njih dobili su istraživači okupljeni u znanstvenom timu sa sveučilišta Washington. Optimizam i pesimizam utječu na naše fizičko i mentalno zdravlje. Rezultati su pokazali da oni imaju posljedice i na strukturu mozga.

Kakva je čaša? Polupuna ili poluprazna?

Istraživanje se temelji na analizi fizičkih aktivnosti (zdravlje, motoričke sposobnosti i fizičke aktivnosti) i mentalnih aktivnosti (zadovoljstvo, sreća i pogled na život) zrelih i zdravih tijekom godina.

Studija je naime obuhvatila i mjerenja mozga pa se pokazalo da muškarci u dobi između 44 i 88 godina koji su u kategoriji optimista i veseljaka imaju više sive tvari nego pesimisti, čiji se mozak, pokazala su mjerenja, smanjuje. Dakle, vedar život bez tjeskobe za zdrav mozak, a ako ste anksiozni, tmurni i u mračnim mislima, oprez – mozak će vam se smanjiti!

 Izvor: Net.hr

Broj azijskih tigrova mogao bi se utrostručiti ako se zaštite krajolici velikih razmjera

Rezervati tigrova u Aziji mogli bi biti stanište više od 10 000 divljih tigrova – tri puta više od trenutnog broja – ako se počnu tretirati kao krajolici velikih razmjera koji dozvoljavaju povezanost između središnjih mjesta razmnažanja, otkrilo je istraživanje koje su proveli neki od vodećih svjetskih znanstvenika zaduženih za očuvanje vrsta.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Conservation Letters, prva je procjena političke obaveze udvostručenja broja tigrova diljem Azije do 2022. godine na koju se prošlog studenog obavezalo 13 zemalja koje nastanjuju tigrovi. "Strategija očuvanja bazirana na krajoliku za udvostručenje populacije divljeg tigra" ustanovila je da je obaveza na koju su se u studenom opredijelile zemlje koje nastanjuju tigrovi povijesna odluka za udvostručenje populacije divljeg tigra ne samo moguća, nego se može i nadmašiti. Ipak, bit će potreban globalni napor da se osigura očuvanje središnjih rezervata za razmnožavanje te njihova povezanost preko koridora staništa. Rad također naglašava da se tigrovi krajolici mogu potencijalno "sami isplatiti" preko sheme plaćanja za sekvestraciju ugljika i drugih usluga ekosustava. "U jeku krize, primamljivo je suzbiti redove i samo zaštititi ograničen broj središnjih zaštićenih područja, ali mi možemo i moramo učiniti bolje." rekao je dr. Eric Dinerstein, glavni znanstvenik u WWF-US. "U potpunosti trebamo zaustaviti krvarenje – krivolov na tigrove i njihov plijen u središnjim područjima razmnažanja, ali i trebamo ići mnogo dalje i osigurati veće krajolike za tigrove prije no što bude prekasno."

Brojnost divljih tigrova se smanjila od otprilike 100 000 u ranim 1900.tima do samo 3 200 danas i to zbog krivolova na tigrove te njihov plijen, zbog uništavanja njihovih staništa i konflikata između ljudi i tigrova. Većina preostalih tigrova je raspršeno u malim, izoliranim grupicama diljem 13 azijskih zemalja. "Očuvanje tigrova glavna je zadaća očuvanja biološke različitosti i kompetentnog održivog upravljanja korištenja zemljišta na razini krajolika." dodao je dr. John Seidensticker iz Smithsonian Conservation Research instituta. "Očuvanjem tigrova očuvat ćemo sve biljke i životinje koje žive ispod tigrovog kišobrana." Autori su ustanovili da 20 prioritetnih krajolika za očuvanje tigrova s najvišom mogućnosti dugoročnog preživljavanja tigrova mogu izdržavati više od 10 500 tigrova, uključujući otprilike 3 400 rasplodnih ženki. Također su proučili i povijesne primjere kako bi dokazali da je udvostručenje ili utrostručenje moguće pomoću velikih krajolika:

  • U džunglama nizinskog Nepala, broj tigrova se vrtoglavo smanjio tijekom građanskih sukoba od 2002. do 2006. godine. Ipak, tigrovi nisu nestali jer su područja koja nastanjuju tigrovi u Nepalu i Indiji povezani šumskim koridorima preko kojih se vjerojatno populacija obnovila iz Indije.
  • Na ruskom dalekom istoku tigrovi su skoro istrijebljeni 1940.ih godina, ali se područje ponovo naselilo tigrovima koji su došli iz sjeverno istočne Kine.
  • Nedavno označeni koridori diljem kinesko-ruske granice pomažu tigrovima da se ponovo nastane na kineskoj planini Changbaishan, gdje su nestali tijekom 1990.ih.
  • U indijskom nacionalnom parku Nagarahole, broj tigrova je "zdrav i otporan" jer je park povezan s drugim rezervatima u tom području.

 

Tigrova ima skoro 300 u ovom velikom krajoliku povezanih parkova i rezervata. Nasuprot tome, autori ističu dva indijska glavna rezervata za tigrove kako bi pokazali da nedostatak povezanosti može spriječiti oporavak populacije tigrova. Tigrovi su nestali iz rezervata Sariska i Panna 2005. i 2009. godine zbog krivolova i nisu se uspjeli ponovo nastaniti jer ti rezervati nisu povezani s drugim rezervatima preko koridora staništa. Zbog toga su divlji tigrovi morali biti translocirani u te rezervate kako bi se pokušala ponovo uspostaviti njihova populacija. Osim krivolova i gubitka staništa, 7.5 bilijuna dolara namijenjenih ulaganju u infrastrukturne projekte poput cesta, brana i rudnika tijekom sljedećeg desetljeća također prijeti tigrovom krajoliku. Usredotočenost samo na središnja mjesta i zaštićena područja poput rezervata, umjesto velikih krajolika, može se protumačiti od strane političara i građevinara kao zeleno svjetlo za nastavak infrastrukturnih projekata izvan središnjih mjesta.

Autori inzistiraju da se konzervatori i vlade moraju uključiti i pomoći pri izradi infrastrukturnih projekata kako bi ublažili njihov utjecaj na populaciju tigrova i unutar središnjih mjesta i u trenutnim i potencijalnim šumskim koridorima. Nedavno izgrađeno skladište nafte u indijskom Terai Arcu, na primjer, presjeklo je bitan koridor koji su koristili tigrovi i slonovi. Konzervatori se sada bore da se skladište ukloni. Da se ranije interveniralo, ova se situacija mogla izbjeći. "Prema Deklaraciji iz St. Petersburga, Nepal se obavezao da će ostvariti cilj udvostručenja broja divljih tigrova diljem naše zemlje do 2022. godine." rekao je Deepak Bohara, nepalski ministar za očuvanje šuma i tla. "Ova analiza pokazuje da se to može postići, ne samo u Nepalu, nego, ako se postupi dobro u skladu s pažljivim proučavanjem i planiranjem, diljem cijelog područja na kojem se nastanjuju tigrovi. Također vrijedi istaknuti da očuvanje tigrova štiti izvore vode i nadopunjuje napore za razvoj zajednice. Zbog toga je važno promovirati regionalnu suradnju kako bi se održali koridori koje koriste tigrovi između različitih rezervata."

Izvor: Znanost.com

Drevni biološki sat radi u svim živim bićima

Znanstvenici su dokazali postojanje biološkog sata tj. mehanizma koji kontrolira unutarnji sat svih živih bića, od algi do ljudi. On radi bez utjecaja DNA, a njegov poremećaj očituje se na metabolizmu i psihi.

Novo istraživanje može pomoći pojedincima koji imaju zdravstvene probleme povezane s poremećajem rada ovog sata - poput pilota i radnika u smjenama - te pomaže utvrditi da je 24-sati cirkadijani sat pronađen u ljudskim stanicama jednak onome kod algi te da datira milijunima godinama unatrag.

Osobe koje većinu dana provode u prostorijama s umjetnom rasvjetom, nisu izložene dovoljno jakoj svjetlosti koja bi regulirala cirkadijani ritam tj. biološki sat organizma. Izlaganje prirodnoj svjetlosti sredinom dana može biti praktičniji način liječenja nesanice.

Dvije nove studije na ovu temu objavljene u časopisu Nature dolaze sa sveučilišta Cambridge i Edinburgh. Ovaj sat kontrolira dnevne i sezonske aktivnosti, od ciklusa sna do migracija leptira ili otvaranja cvjetova.

Znanstvenici s Instituta za metaboličke znanosti u Cambridgu po prvi su put identificirali 24-satni ritam crvenih krvnih stanica. Ovo je bitno jer se cirkadijani ritam uvijek povezivao s DNA i aktivnošću gena - a crvene krvne stanice nemaju DNA.

Akhilesh Reddy, voditelj rada na University of Cambridge kaže: "Znamo da u svim našim stanicama postoji sat. Zamislite kako bi funkcionirali bez tog sata koji kontrolira naše funkcije. Stanice bi ostale u istoj poziciji bez sata koji bi koordinirao dnevne aktivnosti."

"Poremećaj rada uzrokuje rad u smjenama ili umor nakon putovanja avionom, a posljedice su metabolički problemi kao što je dijabetes, mentalni problemi i rak. Daljnjim proučavanjem želimo sagledati ovu vezu jasnije. To bi moglo dovesti do terapija o kojima se nismo mogli ni nadati prije par godina."

Za potrebe istraživanja znanstvenici su koristili pročišćene crvene krvne stanice zdravih volontera. Čuvali su ih u tami na tjelesnoj temperaturi, a skupljali u redovnim intervalima tijekom nekoliko dana. Koncentrirali su se na razinu biokemijskih markera - proteina koji se nazivaju peroksiredoksini (nalaze se gotovo u svim poznatim organizmima) - i ustanovili da oni prolaze kroz 24-satni ciklus.

Znanstvenici iz Edinburgha uočili su isti 24-satni ciklus i kod morskih algi (neovisno o radu DNA), dokazujući da je ovaj unutarnji sat uvijek bio važan, čak i kod najstarijih oblika života.

Do prije nekih 10-ak godina smatralo se da čovjekov biološki sat reguliraju stanice koje se nalaze u mrežnici oka. No da se fotosenzitivne stanice ne nalaze samo u čovjekovom oku, već i u drugim dijelovima njegovog tijela, dokazali su koncem 90-ih znanstvenici u Sjedinjenim Državama. Volonteri u njihovoj studiji bili su izloženi djelovanju jake svjetlosti putem fiberoptičke cjevčice, koja im je bila pričvršćena za koljeno s njegove stražnje strane. Nitko od uključenih volontera nije znao tko jest, a tko nije izložen djelovanju svjetlosti. A naknadne analize tjelesnog biološkog sata na temelju tjelesne temperature i razine hormona melatonina pokazale su da se dnevni biološki ritam osoba koje su primale svjetlost 'promijenio čak za tri sata'.

 Izvor: Danas.hr

Bobičasto voće smanjuje visoki krvni tlak

Visoki krvni tlak ili hipertenzija je jedan od glavnih uzroka kardiovaskularnih bolesti u svijetu. To je poremećaj koji dovodi do moždanog udara i bolesti srca i čini više od 300 milijardi dolara troškova za liječenja svake godine.

Povišeni krvni tlak ima gotovo četvrtina odraslog stanovništva u svijetu, uključujući 10 milijuna ljudi u Velikoj Britaniji i jednog od tri odrasla stanovnika Amerike. U potrazi za bioaktivnim tvarima koje bi mogle osigurati zaštitu od hipertenzije ispitivan je učinak antocijanina, spojeva koji se nalaze u borovnicama. Pokazano je da redovito uzimanje borovnica u prehrani, barem jedne porcije tjedno, umanjuje rizik od razvoja visokog krvnog tlaka u ljudi za 10 posto. Rezultati ispitivanja će biti objavljeni u veljači, u časopisu American Journal of Clinical Nutrition.

Antocijanini pripadaju skupini flavonoida, bioaktivnih spojeva koje u većim količinama sadrže: crne ribizle, maline, plavi patlidžan, sok od crvenih naranči i borovnice. Flavonoidi se također nalaze i u drugom voću, povrću, žitaricama i ljekovitom bilju. Flavonoide nalazimo i u čaju, voćnim sokovima, crvenom vinu i tamnoj čokoladi, a od ranije se nagađa da povoljno djeluju na smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Ovo je prva velika studija koja je ispitivala utjecaj različitih flavonoida na hipertenziju. Istraživanje su zajednički proveli znanstvenici s University of East Anglia i Harvard University. U ispitivanje je bilo uključeno 134.000 žena i 47.000 muškaraca, koji su praćeni tijekom 14 godišnjeg razdoblja. U studiju su uključene samo osobe bez znakova hipertenzije. Ispitanici su svake dvije godine ispunjavali zdravstvene upitnike, a svake četiri godine navodili hranu koja čini njihov jelovnik. Pojava hipertenzije tijekom praćenog razdoblja je povezivana s prehrambenim navikama, posebno učestalošću konzumiranja različitih flavonoida.

Tijekom 14 godišnjeg trajanja studije 35.000 njezinih sudionika je razvilo hipertenziju. Podaci o prehrani ispitanika su pokazali da je čaj bio njihov glavni izvor flavonoida, nakon čega po doprinosu slijede jabuke, sok od naranče, borovnice, crno vino i jagode. Kada su istraživači izdvojeno analizirali vezu pojedinih vrsta flavonoida i hipertenzije, otkrili su da sudionici koji su konzumirali najviše antocijanina (sastojak borovnica i jagoda) imali su osam posto manju vjerojatnost za pojavu hipertenzije od onih koji konzumiraju manje takve hrane. Učinak je bio još jači kod ispitanika u dobi manjoj od 60 godina. Zaštitni učinak borovnice je bio veći nego onaj jagode. U usporedbi s ljudima koji nisu jeli borovnice, oni koji su ih jeli barem jednom tjedno imali su za 10 posto manje izglede da razviju hipertenziju.

"Naši rezultati uvjerljivo pokazuju da odgovarajući unos antocijanina prehranom može pomoći u prevenciji hipertenzije", rekao je glavni autor prof Aedin Cassidy voditelj Zavoda za prehranu pri University of East Anglia. "Osiguranje dovoljne količine antocijanina u prehrani nije problem jer ga sadrže mnoge vrste hrane. Borovnice sadrže najveće količine antocijanina od sve hrane koja se često nalazi na jelovniku Amerikanaca. Među hranom bogatom antocijaninom spadaju i crne ribizle, crvene naranče, plavi patlidžani i maline". U sljedećoj faza istraživanja planiramo provesti randomiziranu kontroliranu studiju s različitim prehrambenim izvorima antocijanina radi određivanja optimalne doze i izvora za prevenciju hipertenzije. To će omogućiti javnom zdravstvu donošenje preporuka o uzimanju određenih vrsta hrane i njihovih preporučljivih količina radi smanjenja krvnog tlaka.

Izvor: Znanost.com

Otkriveno zašto nestaju pčele

Kemikalije napadaju sisteme insekata zbog čega pčele postaju ranjivije i manje otporne na bolesti, tvrde znanstvenici američkog Odjela za poljoprivredu. U Velikoj Britaniji broj pčela se od 1980-ih prepolovio za pola.

Matt Shardlow je objasnio kako studija pokazuje kako čak i male količine pesticida, koje se ne mogu otkriti u njihovim tijelima, utiču na zdravlje pčela , piše Daily Mail a prenosi Dnevnik.hr.

Istraživanje je predvodio Jeffrey Pettis, jedan od najvećih američkih stručnjaka za pčele.

Rezultati istraživanja će uskoro biti objavljeni u stručnom znanstvenom magazinu, a o svemu je snimljen je dokumentarac.

Izvor: Net.hr

Sredozemljem pluta 500 t otpada koji - jedemo!


Moguće je da 250 milijarda plastičnih mikrofragmenata onečišćuje Sredozemlje i da se tim sićušnim otpadom hrane planktoni, njima pak ribe, a ribama ljudi, ocijenili su, na temelju prvih istraživanja, članovi projekta Mediteran u opasnosti (MED).

Procjenjujemo da "bi količina mikrootpada u cijelome Sredozemlju mogla iznositi oko 250 milijardi mikrofragmenata", rekao je Francois Galgani s Francuskog instituta za ispitivanje i istraživanje mora (Ifremer).

Stručnjaci Ifremera i Sveučilišta u Liegeu u Belgiji prve su procjene o dometu šteta postavili na temelju uzoraka koje su u srpnju 2010. prikupili članovi MED-a na francuskim, talijanskim i španjolskim obalama.

"Prvi uzorci uzeti su na visini od 10 do 15 centimetara vode i to je površinski otpad jer nije pretražen cjelovit stupac vode", objasnio je voditelj ekspedicije Bruno Dumontet i naglasio da ti "nalazi jako zabrinjavaju".

Uzorci su ispitani u desetak europskih sveučilišnih laboratorija.

U 2011. nastavit će se uzimanje uzoraka kako bi se dobila cjelovita analiza Sredozemnog mora koje je "relativno zatvoreno, nije preveliko i idealno je za proučavanje takve vrste onečišćenja", rekao je Dumontet.

U Mediteranu 500 tona otpada


"U 90 posto uzoraka je mikrootpad i s obzirom na prosječnu težinu od 1,8 mg za 4371 mikrootpadak prikupljen u kampanji, dobiva se ekstrapolirana vrijednost od približno 500 tona za Mediteran", napisao je u komentaru dr. Galgani. Za usporedbu, "atlantski vrtlog" što ga tvore morske struje, sadržao bi 1100 tona plastičnih mikrofragmenata.

Kampanja MED-a 2011. trebala bi se nastaviti na obalama gdje su uzorci uzimani i 2010. te se proširiti na jug Španjolske, Gibraltar, Maroko, Alžir, Tunis, Sardiniju i Korziku.


"Budući da sićušni otpad već onečišćuje more i prekasno je da bismo to spriječili, odlučili smo se za jedino moguće rješenje - ograničiti tu pojavu", navodi Dumontet.


Tako jer stvorena
online peticija "milijuna klikova za Mediteran", kojom se nastoji pritisnuti Europsku uniju da novim zakonskim okvirom propiše sustavnu ekokoncepciju za sve proizvode široke potrošnje.

Izvor: Net.hr

Znanstvenici u šoku: Žive su nakon 34.000 godina!

Iskapali su slane kristale u Dolini smrti na istoku Kalifornije kada su naišli na njih. Pronađene su u malim, tekućinom ispunjenim, komorama unutar kristala. 'Vremenske kapsule' tako ih je nazvao jedan od znanstvenika.

"Jako smo se iznenadili. Žive su, ali ne koriste energiju kako bi se kretale niti se razmnožavaju. Ne rade ništa drugo osim što se održavaju na životu", rekao je znanstvenik Brian Schubert sa Sveučilišta Hawaii, koji je i pronašao 34.000 godina stare bakterije.

Potvrdio je kako su pronađene bakterije male i smežurane te se nalaze u stanju hibernacije, piše
Daily Mail.

"Pronašli smo i alge Dunaliella što upućuje kako im je to izvor hrane", dodao je Schubert.


Tim Lowenstein profesor geologije na sveučilištu Binghamton kaže kako novo istraživanje upućuje da se taj proces može dogoditi.

"One su trajno 'zaključane' unutar soli, kao vremenske kapsule", kazao je Lowenstein.

Izvor: Net.hr

Otkrivena još jedna ljudska vrsta nazvana denisovanci

U špilji Denisovo u Sibiru pronađeni su ostaci kostiju praljudi koji su najvjerojatnije bili još jedna ljudska vrsta. Prozvali su ih denisovancima, prema špilji gdje su pronađeni ostaci, a pretpostavlja se da su zasebna vrsta ljudi, srodna neandertalacima i homo sapiensima.

Iako su pronađeni još 2008. godine znanstvenici su tek nedavno njihove ostatke počeli detaljnije analizirati te su ih prozvali denisovancima, prema špilji u kojoj su pronađeni ostaci.

Znanstvenici predvođeni prof.
Svanteom Paaboom s Max Planck Instituta u Leipzigu, objavili su rezultate istraživanja u časopisu Nature o ovoj vrsti koja je postojala prije otprilike 50 tisuća godina. Istražili su kompletni genom pripadnika ove vrste. DNA analiza kosti i zuba pronađenih u špilji Denisova pokazala je kako se radi o praljudima drugačijima od neandertalaca i Homo sapiensa, koji su se ipak s te dvije vrste križali.

Njihov nalaz potvrdio je da su u vrijeme kad su homo sapiensi prvi put napustili afrički kontinent, postojale bar još tri različite ljudske vrste.


Osim denisovanaca u to doba su živjeli i neandertalci, te patuljasta ljudska vrsta koja je obitavala na području Indonezije, a koju su znanstvenici prozvali hobitima.


Moderna znanost još uvijek nije u mogućnosti objasniti kako su točno nestale ove ljudske vrste.

Izvor: Net.hr

Hraniti ptice zimi - da ili ne?

Ovih dana svjedoci smo snijega i niskih zimskih temperatura. Većinu vremena provodimo u toplim prostorijama te se pokušavamo ugrijati debelom odjećom, okrepljujućim vinom ili čajem i pri tome ne razmišljamo o svom onom živom svijetu koji je "ostao vani". Ipak, ponekad nekome od nas na prozor sleti kakva promrzla ptičica i tada obično odmah jurnemo po komadiće kakvog starog kruha, kako bismo ju nahranili. Međutim, koliko je to zapravo ispravno? Trebamo li hraniti ptice zimi te kako bi se i čime one trebale hraniti pročitajte u intervjuu s našim vrsnim ornitologom prof. dr. sc. Dolenecom, profesorom na Bioloskom odsjeku PMFa.

To naizgled jednostavno pitanje čak i ekologe dovodi u dilemu. S jedne strane, na taj način utječemo na prirodnu selekciju, prirodan proces koji rezultira preživljavanjem jakih, sposobnih jedinki, a uginućem slabijih.  S druge strane, znamo da čovjek nekim svojim djelima već desetljećima negativno utječe na čitav živi svijet pa se stoga možemo zapitati: "Što je loše u tome da pomognemo pticama u preživljavanju?"

Zbog problematike odgovora na pitanje "Hraniti ptice zimi - da ili ne?" obratila sam se našem vrsnom ornitologu, prof. dr. sc. Zdravku Dolencu. Osim odgovora na ovo pitanje, profesor nam je ponudio i savjete kako pravilno hraniti ptice, ako se na to ipak odlučimo.

1. Po Vašem mišljenju, treba li hraniti ptice zimi?

 Pomoć čovjeka u prehrani ptica zimi po mome je mišljenju potrebna iako nalazimo i drugačija  mišljenja. Neki polaze od pretpostavke da ukoliko pticama izložimo zimi mnogo hrane tada će preživjeti i one jedinke koje su manje sposobne u nalaženju hrane i koje bi bez pomoći čovjeka bile osuđene na uginuće. Znači, time bi izostala „zdrava" kompeticija (suparništvo) među jedinkama koja vodi opstanku samo najsposobnijih (najuspješnijih) jedinki što je u evolucijskom smislu u redu. Međutim, po mome mišljenju, sporadična prehrana ptica od strane pojedinaca ili posebice učenika, primjerice u školskom parku, je korisna za ptičji svijet, a i ima važnu odgojnu komponentu.

2. Ukoliko se ipak odlučimo hraniti ptice zimi, što trebamo pticama ponuditi i na koji način?

Osim posebno konstruiranih hranilica, hranu možemo pticama ponuditi i pomoću jednostavnih hranilica koje sami možemo izraditi od dasaka. Velika sjenica (Parus major)/foto: WikipediaDobro je da hranilica ima krov kako hrana ne bi bila izložena padalinama, odnosno vlazi. Ako pticama dajemo, primjerice sjemenke suncokreta, bučine koštice, pšenicu i sl., bolje je hranu stavljati u manjim količinama i što češće, a izbjegavati da hrana bude u većim količinama izložena vlazi više dana. Međutim, neku hranu možemo izložiti i na dulje razdoblje, primjerice nesoljeni goveđi loj.

3. Mora li hrana tijekom cijelog zimskog razdoblja biti ponuđena pticama?

Ako smo počeli s prehranom ptica, najbolje je da to nastavimo do kraja zime. Posebice se to odnosi na dane s niskim temperaturama i snijegom kada hranilica ne bi smjela nikako biti bez hrane. Ne trebamo se plašiti da će ptice zaboraviti na hranu u prirodi. Ako temperatura poraste više od 10 ºC, možemo smanjiti količinu hrane i ptice nakratko „prisiliti" da potraže prirodne izvore hrane. One će potražiti u prirodi sjemenke, primjerice korova, ili na drveću ispod kore jaja kukaca.

4. Koje vrste ptica najčešće posjećuju hranilišta?

U prvom redu to su sjenice, crnoglava i plavetna sjenica te u najvećem broju velika sjenica (fotografija desno). Redovit posjetitelj je i brgljez (fotografija gore), a ako ima u dovoljnoj količini sjemenki suncokreta bit će brojni zelenduri. Zrna pšenice će rado uzimati obje vrste vrapca (poljski vrabac i vrabac). Hranilište će u nešto manjoj brojnosti posjetiti veliki djetlići, zebe, strnadice, češljugari, batokljuni, popići i još neke vrste ptice iz skupine stanarica i skitalica. Ako na tlo ispod hranilišta stavimo komadiće voća (primjerice jabuka ili krušaka), vidjet ćemo na hranilištu kosa, drozda bravenjaka, drozda imelaša, ali i još neke rjeđe vrste. Neke vrste uzimaju hranu isključivo biljnoga podrijetla (primjerice zebe), druge životinjskoga podrijetla (primjerice, prehrana djetlića goveđim lojem), dok će primjerice sve vrste sjenica rado uzimati i goveđi loj i sjemenke suncokreta i bučinih koštica.

5. Ako ptice hranimo više zima zaredom  hoće li se na hranilištu pojavljivati iste jedinke više godina?

Pojavljivanja istih jedinki će biti, ali ta je brojnost relativno mala prema mojem praćenju velikih sjenica. Prema mojem osobnom praćenju velikih sjenica na hranilištu (sjeverozapadna Hrvatska) pomoću prstenovanja, sljedeće sam godine ponovno ulovio samo oko 10%  jedinki s prstenom što nam govori da se samo manji dio ptica vraća na isto hranilište. Neke su ptice tijekom godine stradale, dok su preživjele očito našle neka druga područja s dovoljno hrane da prežive zimsko razdoblje.

Izvor: Biologija.com.hr

Djeca dnevno pojedu 80 kancerogenih tvari?

Djeca svakodnevno hranom u organizam unose veliku količinu štetnih tvari, pokazuje studija francuske potrošačke organizacije Générations Futures. U obrocima 10-godišnjaka nalazi se preko 80 supstanci koje su djelomično kancerogene.

Zanimljivo je da u analiziranim namirnicama nisu prekoračene zakonski propisane granične vrijednosti pojedinih štetnih sastojaka. Međutim, ukupno gledano, najmlađi potrošači su izloženi potencijalno vrlo opasnom koktelu različitih tvari.

Istraživanje je tako osramotilo francusko ministarstvo zdravstva, odnosno plan prehrane za djecu kojeg su usvojili političari. U namirnicama, od voća do mliječnih proizvoda, pronađene su kemikalije, pesticidi, teški metali i druge štetne tvari.

U tri tipična obroka 10-godišnjaka pronađena je ukupno 81 supstanca, od kojih se 42 smatraju "vjerojatno" kancerogenim, dok ih pet "sigurno" može uzrokovati rak. Nadalje, 37 supstanci utječe na hormonalni sustav djeteta.

Djeca putem maslaca i čaja s mlijekom za doručak u organizam unose 10-ak štetnih tvari. Pesticidi su pronađeni u jabukama iz Brazila i grahu iz Kenije, a kancerogeni spojevi u mljevenom mesu, tuni iz konzerve i žvakaćim gumama.

Izvor: Biologija.com.hr

Struju će 'proizvoditi' cvijeće i bakterije

Znanstvenici u Nizozemskoj došli su na ideju kako bi vrt u kojem raste cvijeće, voće i povrće mogao sam sebe osvjetljavati proizvodeći struju. Zvuči neostvarivo? E pa nije!

Na krovu jednog istraživačkog instituta u nizozemskom Vageningenu u tijeku je neobičan eksperiment. U dvije četvrtaste kade smješteno je po 12 plastičnih kanti s vodom i blatom u kojima znanstvenici uzgajaju različite biljke. No, to nije sve! "Ovdje imamo biljke i bakterije koje rade zajedno. Princip je jednostavan: biljke fotosintezom proizvode ugljik i oko 40 posto te organske materije transportiraju u tlo gdje živi mnoštvo mikroorganizama – bakterija i pljesni. A što smo mi napravili – mi smo u tlo smjestili takozvanu biološku bateriju. To su dvije elektrode u kojima rastu bakterije koje mogu proizvoditi elektricitet", ispričao je tamošnji biokemičar David S.

Eksperiment se temelji na saznanjima starim 50 godina prema kojima svako živo biće sagorijevanjem glukoze proizvode slabu struju. Većina živih bića tu slabu struju koristi za upravljanje procesima u vlastitom tijelu. Međutim, bakterije se oslobađaju tog elektriciteta, koji većinom odlazi u zrak i spaja se sa kisikom. No, kada kisika nema bakterije traže druge materije kako bi se oslobodile suvišnog elektriciteta.

To su prije nekoliko godina otkrili njemački znanstvenici u Grajfsvaldu i izumili su mikrobsku bateriju skraćeno MFC. U toj bateriji bakterije žive u specijalnom hranljivom supstratu u koji su ubačene dvije elektrode. Višak elektriciteta koji bakterije proizvode ide izravno u anodu. Struja teče. Ipak, za tu bateriju kao i za svaku drugu vrijedi da iz nje istječe samo onoliko energije koliko je u nju ušlo. Prema tome bi za kontinuirani tok struje trebalo sustavno hraniti bakterije. To je zadatak biljaka u plastičnim kantama na krovu sveučilišta.


Kako prenosi
DeutcheWelle, te biljke rastu u supstratu i neprestano stvaraju glukozu. Biljke apsorbiraju sunčevu energiju i daju je bakterijama, a bakterije proizvode elektricitet. Proces se odvija i noću.

izvor: Net.hr

Mimikrija živoga svijeta

Neke vrste imaju doista nevjerojatnu sposobnost oponašanja postojećih prilagodbi svojih susjeda. Koliko znate o mimikriji, sposobnosti prilagodbe vlastitog izgleda u svrhu boljeg preživljavanja, te koje se životinje u tom poslu doista ističu, pročitajte u nastavku ovotjedne kolumne naše biomaničarke Linde Bjedov.

Prošli put prikazala sam jedan interesantan primjer prijevare u životinjskome svijetu. Radilo se o  ptici kukavici koja se toliko evolucijski prilagodila da uspješno podvaljuju svoja jaja drugim vrstama ptica koje kasnije othranjuju njenog ptića. Navela sam također da su se neke od vrsta kukavica toliko dobro prilagodile vrstama kojima podvaljuju svoja jaja da su jaja ptice kukavce u potpunosti poprimila obojenost jaja usvojitelja. U prirodi se takav fenomen zove mimikrija ili sposobnost prilagodbe izgleda u svrhu boljeg preživljavanja. Na taj način životinje optički varaju (najčešće) predatore da ne bi postale njihova hrana. Takvo prilagođavanje svoga izgleda nekoj drugoj vrsti ili potpuno oponašanje neke druge vrste također pronalazimo i kod biljaka, no jedan od najpoznatijih primjera predstavljaju leptiri.Mimikrija letira (foto: Wikipedia)

Unutar roda leptira Dismorphia postoji više vrsta leptira koje jako sliče vrstama iz roda  Ithomiini. Interesantno je to da ta dva roda nisu niti pripadnici iste porodice,  a evolucijski su sasvim udaljene vrste koje obitavaju na istome području i jedna oponaša izgled druge (fotografija desno: gore Dismorphia, dolje Ithomiini). Ovaj je primjer 80-ih godina prošloga stoljeća po prvi put opisao entomolog Henry Walter Bates, koji je na početku krivo opisao neke od pripadnika ovih rodova te ih svrstao u istu porodicu. Promatrajući duže te vrste shvatio je da se ustvari radi o potpuno drugim porodicama i da između tih vrsta ne postoji nikakvo srodstvo. No zašto su te različite vrste toliko slične i kako je Bates zaključio da te vrste nisu u rodu? Promatrajući uočio je da vrste iz roda Ithomiini sporo lete i lak su plijen, no grabežljivci ih iz nekog razloga nisu jeli. Iz toga je zaključio da su te životinje najvjerojatnije neukusne grabežljivcima. Danas se zna da ti leptiri sadržavaju pirolizidni alkaloidiom kojeg proizvode biljke koje oni posjećuju. Takvi spojevi, osim što nisu dobroga okusa, mogu izazvati hepatoksičnost tj. oštećenja jetre. Leptiri iz roda Dismorphia svojim izgledom oponašaju leptire iz roda Ithomiini te se na taj način štite od predatora.

Mimikrija ptica Zanimljiv primjer je i jedna vrsta sokol-kukavice (Hierococcyx varius) koja svojim izgledom oponaša Shikra sokola (fotografija lijevo: lijevo sokol, desno sokol-kukavica). Mnogi kukci, pripadnici reda Diptera (dvokrilci), oponašaju svojim izgledom razne vrste osa i na taj se način predatorima čine otrovnima. Mnoge životinje koje su otrovne ili nisu dobrog okusa nose žarke boje ili su često šarene. Takvi znakovi upozorenja zovu se aposematizam. Žarko obojene otrovne ili neukusne životinje često oponašaju neki imitatori koji su u potpunosti neotrovni, a i ukusni. Jedan od poznatih primjera su otrovne koraljne zmije i njihovi bezopasni imitatori tzv. lažne koraljne zmije (fotografija gore lijevo). Neke vrste žarko obojenih otrovnih žaba također izgledom oponašaju drugi neotrovni primjerci. I kod biljaka nalazimo oblike mimikrije. Poznato je da korov može oponašati izgled domesticirane biljke i time izbjeći da ga se uništi.

Mimikrija se odnosi uglavnom na oponašanje oblika, obojenosti tj. općenitog izgleda druge vrste u svrhu slanja varajućih signala predatorima. Oponašanje ne završava samo na izgledu, već neke vrste oponašaju čak i ponašanje te miris i zvukove drugih vrsta. Moglo bi se reći da ovakav način oponašanja služi uglavnom u svrhu obrane i mogao bi se svrstati u defenzivnu mimikriju. Životinje su naravno svojim oponašanjem otišle i nešto dalje te razvile oblik agresivne mimikrije, no o tome čitajte nešto više u mojoj sljedećoj kolumni.

Izvor: Biologija.com.hr

Znate li koliko grinja živi u vašem krevetu?

Grinje iz prašine mogu živjeti u pokrivačima i jastucima i toliko se namnožiti da novi jastuk za tri godine može udvostručiti svoju težinu. Isto se može dogoditi i s madracem.
Jastuci i pokrivači
Ogroman broj grinja može pogoršati alergijske reakcije, ekceme i astmu, posebno zato jer lice dotiče jastuk i udišete ostatke grinja. Ostaci grinja mogu pogoršati i rinitis (začepljen nos) i sinusitis.

Pranje jastuka može pomoći. Perite ih stoga svakih par mjeseci na 60 stupnjeva barem 20 minuta. A muči li vas astma ili alergija, kupite hipoalergijski jastuk, obično ih rade od pjene.

I pokrivači su također puni grinja i ostataka kože. U jednoj studiji britanskog Sveučilišta Worcester analizirali su 10 tipičnih pokrivača i otkrili da sadrže do 20.000 živih grinja, kao i bakterije i gljivične spore. Pokrivače zato treba prati barem svakih šest mjeseci.

Nove jastuke kupujte svake dvije godine, a pokrivače svakih pet.

Madraci
Svake noći naše tijelo izlučuje oko 2 dl vlage. To i mrtve stanice kože nepresušni su izvor hrane za grinje.

Na prosječnom krevetu živi oko 10.000 grinja. Pa čak i ako nemate alergiju, stalni kontakt s njima može je uzrokovati, posebno ako već ima alergičnih u obitelji.

Madrace možete održavati čistima uklanjajući posteljinu i usisavanjem površine barem jednom tjedno.

Novi madrac treba kupiti svakih pet godina, no ako ga usisavate svaki tjedan, mogao bi izdržati i 10 godina.

Izvor: Net.hr

Rijetke vrste ptica u Hrvatskoj

Ptice koje se smatraju rijetkima su ptice koje se pojavljuju u regijama u kojima inače ne borave. Njihovo povremeno pojavljivanje na takvim mjestima moguće je iz više razloga, primjerice kada je ptica namjerno puštena u prirodu, pobjegla iz uzgoja, zalutala zbog dezorijentacije ili loših vremenskih prilika, a mogući uzrok mogu biti i klimatske promjene zbog kojih životinje postepeno traže nova stanište zbog uništenja staroga. Postoji čak i mogućnost da neka vrsta "osvaja" novo stanište zbog povećanog uspjeha u razmnožavanju u svojim uobičajenim staništima koja postaju prenapučena.

Neke od tih vrsta, bez obzira na uzrok njihova pojavljivanja, potencijalno predstavljaju invazivne vrste. One postaju prijetnjom ukoliko imaju više uspjeha u zauzimanju teritorija, prehranjivanju i razmnožavanju od autohtonih vrsta, što može izazvati poremećaje u ekosustavima. Upravo zato promatranje i bilježenje pojave rijetkih vrsta može biti od velikog značaja. Prilikom svog redovitog obilaska na retenciji Blato kod Zagreba 16. 11. 2010. najnovija opažanja zabilježio je Tomislav Rubinić, speleolog, alpinist, vrsni fotograf i ljubitelj prirode, kada je naišao na jata divljih pataka (Anas platyrhynchos), glavatih pataka (Aythya ferina) i četiri morske utve (Tadorna tadorna). Među njima zabilježio je neuobičajenu vrstu: plamenca (Phoenicopterus ruber, ptica u sredini centralne fotografije). Također, nedavno je na golf igralištu Blato (nedaleko od retencije Blato) fotografirao malo jato američke mandarinke (Aix sponsa, fotografija gore lijevo) koja je na tom području prisutna od 20. 10. 2010.

S obzirom na suradnju Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode sa Zavodom za ornitologiju pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Rubinić je razmijenio informacije s gospođom Jelenom Kralj, koja pri Zavodu vodi evidenciju o rijetkim vrstama ptica.

Tako smo saznali da je plamenac donedavno u Hrvatskoj bio rijetka vrsta, no s obzirom na porast gnijezdeće populacije uz talijansku obalu sjevernog Jadrana, sada je nešto češći, iako i dalje neredovit gost. Zbog toga se plamenac u Hrvatskoj više ne smatra rijetkom vrstom, ali je ovo opažanje ipak u bazu upisano kao zanimljivo, obzirom da je ovo tek drugi podatak za okolicu Zagreba (prvo je opažanje bilo još 1986.).

Što se tiče američke mandarinke koja je doista rijetka vrsta, na fotografijama je vidljivo da jedinke nisu prstenovane, što je obaveza kod uzgojenih ptica. Pretpostavka je stoga da se radi o pticama iz uzgoja čiji pojedini primjerci povremeno pobjegnu. Pošto se u ovom slučaju radi o neprstenovanom jatu, postoji mogućnost i da su se ptice prilagodile staništu te da mogu postati invanzivne, a s vremenom i ugroziti opstanak autohtonih vrsta. Zato je poželjno nastaviti nadzirati područje i saznati jesu li pobjegle nekom lokalnom uzgajivaču kako bi se saznalo radi li se doista o poludivljoj populaciji.

Korisno je znati da se, ukoliko se bavite ili se želite početi baviti promatranjem ptica u prirodi, uvijek može javiti Hrvatskom društvu za zaštitu ptica i prirode ili Zavodu za ornitologiju HAZU sa svojim zapažanjima putem formulara. Pri tome je svakom promatraču od velike pomoći neka od knjižica za precizno prepoznavanje ptica, internet pretraživač ptičjih vrsta za brzo snalaženje, popis ptica koje možete primjetiti u Hrvatskoj, ali i popis rijetkih vrsta ptica u Hrvatskoj.

Izvor: Biologija.com.hr

Čudno otkriće - bakterije građene od arsena

U istraživanju koje bi moglo ponovo prepraviti knjige iz biologije, znanstvenici su otkrili prvi poznati živi organizam koji ugrađuje arsen u radne dijelove svojih stanica.

Povrh toga, arsen zamjenjuje fosfor, element za kojeg se dugo mislio kako je esencijalan za život. Rezultati, koji se temelje na eksperimentima na Stanford Synchrotron Radiation Lightsource, objavljeni su Science Express. "Čini se da je ovaj poseban soj bakterija zapravo evoluirao na način kojim može koristiti arsen umjesto fosfora kako bi rastao i producirao život", rekao je SSRL znanstvenik Sam Webb, koji je vodio istraživanje na Department of Energy's SLAC National Accelerator Laboratory . "S obzirom da je arsen uglavnom otrovan, ovo otkriće je posebno iznenađujuće."

Fosfor je sastavni dio kemijske osnovice DNA i RNA, spiralnih struktura koje nose genetske upute za život. On je također i središnja komponenta ATP-a, koji transportira kemijsku energiju potrebnu za metabolizam unutar stanica. Znanstvenici su desetljećima smatrali da život ne može bez njega preživjeti. Ali to nije bio slučaj i za soj bakterija Halomonadaceae nazvan GFAJ-1, pronađenog u jezeru u istočnoj Kaliforniji. Kolonije tih bakterija su procvjetale, kao što se i očekivalo, kada im je dana stalna opskrba fosforom zajedno s drugim potrebnim spojevima; ali kada su zamijenili fosfor sa arsenom, kolonija je nastavila rasti. To je uputilo Felisu Wolfe-Simon, NASA-inu znanstvenicu suradnicu i geobiologinju s prebivalištem na US Geological Survey, da te bakterije koriste arsen umjesto fosfora.

"Mi smo već znali da drugi mikrobi mogu 'udisati' arsen, no čini se te bakterije mogu raditi ipak nešto novo: izgrađivati dijelove sebe od arsena", rekao je Wolfe-Simon, vodeći autor rada. "Kako bi se u to uvjerili, donijeli smo uzorke na SSRL. Došao sam naoružan znanjem kako bakterije rade nešto jako čudno, i znao sam da bi nam SSRL linija 2-3, u Samovim rukama mogla reći nešto više." Ukupan cilj Wolfe-Simona je bio da se vidi je li arsen blisko povezan s bakterijskim stanicama ili jednostavno priključen na njih izvana. Tim je postavio SSRL X-zraku tanku poput vlasi, na uzorak bakterija koje su bila okupane visokim koncentracijama arsena. Interakcije između X-zraka i uzorka otkrile su gdje i kako je arsen bio omotan unutar bakterijskih stanica.

"Vidjeli smo sličnosti u raspodjeli arsena i distribuciji željeza i cinka," dva metala koji ukazuju na to gdje se nalaze stanični materijali organizama, rekao nam je Wolfe-Simon. Nasuprot tome, raspodjela fosfora nije se podudarala sa raspodjelom drugih elemenata, što upućuje na to da je arsen zauzeo mjesto fosfora u staničnim materijalima bakterija. Kako bi potvrdio te sumnje, tim je proveo drugi eksperiment s SSRL zrakama, ovaj put u spektroskopskom načinu, koji identificira vrste i lokacije pojedinih atoma. Eksperiment je otkrio da su najbliži susjedi atomima arsena bili kisikovi te na malo većim udaljenostima, ugljik. Ovaj uzorak i specifične udaljenosti između tri vrste atoma gotovo se savršeno podudaraju s načinom na koji se fosforovi atomi vežu s drugim atomima u lancima uobičajene DNA. Wolfe-Simon je rekao da ti eksperimenti snažno upućuju na to bakterije ne absorbiraju samo arsen, već da ga usađuju u svoje vlastito postojanje kao "biološki arsen."

Daljnje jačanje ovog gledišta je to da arsen nije zauzeo oblik, za kojeg bi se očekivalo da ga zauzme, na primjer, organizam bi pokušavao ukloniti otrov iz svojih sustava, i ne bi bio okružen vrstama molekula koje bi organizam mogao iskoristiti za prikaz inertnosti arsena, rekao je Webb. Činjenica da je bio pričvršćen za ugljik i kisik, kako je rekao, je "ono što bismo očekivali, ako je stvarno bio korišten za stvaranje DNA, RNA ili proteina." To bi učinilo soj bakterije GFAJ-1 prvim organizmima poznatim po korištenju arsena umjesto fosfora za rast.

"U teoriji, to će znanje prepraviti knjige iz biologije," rekao je Wolfe-Simon. "Kad god čujete o 'raznolikosti' u biologiji, to uvijek znači metabolička raznolikost - raznolikost u onome što organizam udiše ili u onome što oni oksidiraju, kako bi živjeli. Pretpostavka je da koliko god raznoliki organizmi mogu biti, oni su svi izrađeni od istih elemenata: ugljika, vodika, dušika, kisika, fosfora i sumpora. Ovaj tip bakterije nije. I to upućuje na to da možda postoji cijeli novi svijet organizama koje treba istražiti."

Dalje, tim planira istražiti specifične načine na koje bi te bakterije mogle koristiti arsen proteinima, mastima i nukleinskim kiselinama, kao što je DNA. "Kako bismo to istražili, trebati ćemo veći uzorak", rekao je Webb. "Felisa i njezin upravo rade na tome, i mi se radujemo daljnjem proučavanju pojedinosti ovog nevjerovatnog organizma na SSRL-u.


Izvor: Znanost.com

Znanstvenici dokazali da je život u svemiru moguć: Pitanje je vremena kad ćemo ga pronaći

Riječima "znanost nikada ne spava" završena je tiskovna konferencija u sjedištu NASA-e.

Direktorica astrobiološkog programa Mary Voytek tvrdi da je otkriće "materijala" koje zamjenjuje element od kojeg su sva živa bića izgrađena - fosfor, i mijenja ga jednim drugim neočekivanim kemijskim elementom - arsenom, iznimno vrijedno, te da će se zbog tog otkrića morati mijenjati udžbenici kemije i biologije. Isto tako Voytek se ispričava svima koji su očekivale predstavljanje "malih zelenih", no da to ne umanjuje važnost otkrića.
Google oglasi

Profesor James Elser kaže kako je zanimljivo i pomisliti da organizmi mogu živjeti bez fosfora, no ta ideja još uvijek spada u znanstvenu fantastiku.

Felisa Wolfe-Simon tvrdi da se otkriće "otvoriti vrata" raznim novim mogućnostima za koje još niti ne znamo, a postoji realna mogućnost da se čak i ljudsko tijelo može ponašati na "drugačiji" način.

Astrobiologinja Pamela Conrad tvrdi da se teorije njezine profesije mijenjaju. Njezin zadatak je dosad bio predvidjeti naseljivost izvan planeta Zemlje, a nakon otkrića s arsenom morati će, kako kaže, "proširiti vidike".

Steve Benner iz Fondacije za primjenjenu molekularnu evoluciju istaknuo je da se moguće radi o slučajnosti, te kaže da arsen može "prevariti" enzime zbog svoje sličnosti s fosforom, što u konačnici potiče razvoj molekule, no samo privremeno, jer molekula sa supstitutom u obliku arsena, za razliku od molekule s fosforom, nema toliko čvrstu molekularnu strukturu zbog čega je DNA nestabilan i dolazi do njegova pucanja.

Profesor James Elser objašnjava da je fosfor graditelj nukleinskih kiselina u organizmima, te da je istodobno vrlo rijedak element na planetu Zemlji. Fosfor se koristi u mnogim područjima, primjerice u poljoprivredi za gnojenje zemlje. Stoga profesor smatra da je otkriće da postoji element sposoban zamijeniti fosfor iznimno vrijedno, i u cijelosti mijenja temelje biokemije.

- Felisa Wolfe-Simon predstavila je mikrobe pronađene u Mono jezeru u nacionalnom parku Yosemite, koje unatoč velikoj slanoći i velikim količinama arsena obiluje životom.

Mikrob radi nešto što niti jedan organizam na Zemlji ne čini, što znanstvenici smatraju dokazom da je život moguć i izvan planeta Zemlje, te je pitanje vremena kad ćemo ga otkriti!

Znanstvenica objašnjava kako su uzeli blato iz spomenutog jezera i pokušali uzgojiti mikrobe u tom blatu, prepunom arsena, i u tome su uspjeli. Arsen se u tim mikrobima ponašao poput fosfora i postao dijelom DNA mikroba.

Započela je tiskovna konferencija u sjedištu NASA-e u Washingtonu.

Na konferenciji za novinare u sjedištu NASA-e predstavljeni su - direktorica astrobiološkog programa Mary Voytek, astrobiologinje Felisa Wolfe-Simon i Pamela Conrad, Steven Benner iz Fondacije za primjenjenu molekularnu evoluciju i profesor sa Sveučilišta u Arizoni James Elser koji se javlja putem telefona.

>>>>>>>

Danas bi Zemljani napokon trebali dobiti odgovor na jedno od najpostavljanijih pitanja u povijesti čovječanstva - jesmo li sami u svemiru?

Naime, u 20 sati po našem vremenu NASA će u svom sjedištu u glavnom američkom gradu Washingtonu održati izvanrednu konferenciju za novinare na kojem bi javnosti, prema najavama, trebalo biti predstavljeno veliko astrobiološko otkriće koje će uvelike utjecati na potragu za dokazima o izvanzemaljskom životu.

U prvi mah su postojale špekulacije da je NASA pronašla život na Saturnu, ili njegovom mjesecu Titanu, no jučer je tu informaciju demantirao NASA-in glasnogovornik Steven Benner, koji tvrdi da je lokacija otkrića niti manje niti više nego li - Zemlja!

U medijima su izneseni rezultati istraživanja američke znanstvenice Felise Wolfe-Simon koja je navodno pronašla život u jezeru Mono u nacionalnom parku Yosemite u Kaliforniji. Otkriveni organizmi su mikrobi, koji umjesto fosfora u svojoj biokemiji iskorištavaju kemijski element arsen. Fosfor je 'kralježnica' nukleinskih kiselina od kojih su izgrađeni geni, a također ima važnu funkciju u skladištenju energije u stanicama.

No iako dva kemijska elementa imaju podosta zajedničkih svojstava, u danas poznatoj biokemiji oni se ne mogu zamijeniti.

Otkriće koje ukazuje da je život na Zemlji nastao u barem dva odvojena procesa, te je dokaz da je život moguć i u drugačijim uvjetima.

Na konferenciji za novinare u sjedištu NASA-e naći se neki od najuglednijih američkih znanstvenika s područja astrobiologije - direktorica astrobiološkog programa Mary Voytek, astrobiologinje Felisa Wolfe-Simon i Pamela Conrad, Steven Benner iz Fondacije za primjenjenu molekularnu evoluciju i profesor sa Sveučilišta u Arizoni James Elser.

 Izvor: Jutarnji.hr

Udišemo najgori zrak u povijesti!

Koncentracija glavnih stakleničkih plinova, ugljičnog dioksida i dušikova oksida, u atmosferi na rekordnim je razinama, objavila je UN-ova Svjetska meteorološka organizacija (WMO).

Gomilanje plinova odgovornih za globalno zagrijavanje nastavilo se i u 2009. unatoč svjetskoj gospodarskoj krizi, objavio je WMO u posljednjem izvješću o stakleničkim plinovima.

"Glavni dugotrajni staklenički plinovi, među kojima su ugljični dioksid, metan i dušikov oksid, dosegli su najvišu razinu u atmosferi od predindustrijskog razdoblja unatoč nedavnom gospodarskom usporavanju", rekao je zamjenik glavnog tajnika WMO-a Jeremiah Lengoasa.

Povišena razina stakleničkih plinova uzrokuje povećanu radijaciju u atmosferi, zagrijavanje površine Zemlje te globalno zatopljenje.

I iako su stope porasta koncentracije ugljičnog dioksida i dušikova oksida 2009. bile nešto niže nego 2008., to će imati samo ograničen utjecaj na dugoročan porast koncentracije tih plinova u atmosferi, priopćio je WMO.

Izvor: Net.hr

Nova forenzička metoda - procjena dobi na temelju analize krvi

Znanstvenici su osmislili metodu procjene dobi potencijalnih osumnjičenika na temelju analize krvi pronađene na mjestu zločina.

Prema članku objavljenom 23. studenoga u znanstvenom časopisu Current Biology, nova bi se metoda identifikacije mogla odmah iskoristiti u forenzici. Obavezna provjera uspješnosti i kvalitete metode prema zadanim standardima već je u tijeku.

"Mi smo uspjeli pokazati kako je moguće analizom krvi, tj. nizom jednostavnih i osjetljivih testova, precizno odrediti dob čovjeka", navodi Manfred Kayser s Medicinskog centra Rotterdam sveučilišta Erasmus MC u Nizozemskoj. "Naša je metoda idealna u situacijama kada su kapljice krvi jedini trag koji može odvesti do počinitelja kaznenog dijela, što je čest slučaj. Ova bi se metoda mogla pokazati izuzetno korisnom u slučajevima kada je poznavanje dobi nužan preduvjet za pronalazak počinitelja", dodaje Kayser.

Nova se metoda zasniva na osnovnim značajkama stanica imunološkog sustava poznatih kao T stanice. T stanice igraju ključnu ulogu u prepoznavanju stranih tvari, što im omogućuje velika raznolikost receptora. Svaki receptor cilja specifične molekule (antigene) koje potječu od bakterija, virusa, parazita ili pak neprirodnih stanica poput stanica tumora. Tolika raznolikost receptora postiže se specifičnom organizacijom DNK unutar T stanica kroz proces u kojem kao nusprodukt nastaju male, kružne molekule DNK. Broj tih kružnih molekula DNK starenjem konstantno pada.

"Nizom testova, mi zapravo utvrđujemo broj malih, kružnih molekula DNK unutar cijelog genetskog sadržaja izoliranog iz malenog uzorka krvi. Potom rezultate uspoređujemo s genom na koji ne utječe dob što omogućuje izračun ukupne količine DNK u uzorku", objašnjava Kayser. U izvješću s ovog istraživanja stoji kako bi se ovom metodom mogla utvrditi približna dob osobe, plus-minus devet godina. Znanstvenici naglašavaju kako je mogućnost svrstavanja osumnjičenika u generaciju zapravo jako precizna procjena dobi.

Kayser naglašava kako je ovaj niz testova trenutačno najpreciznija metoda utvrđivanja nekog fenotipskog svojstva ljudskog tijela pomoću DNK informacije. Vrijedno je spomenuti i kako se razina preciznosti ove metode može usporediti s preciznošću metode predviđanja hoće li dijete imati plave ili smeđe oči na temelju analize DNK. Inače, taj test se u forenzici već naveliko koristi. Ovakvi su testovi samo nagovještaj onog što dolazi. Znanstvenici neprestano rade na razvoju novih metoda rekonstrukcije izgleda nepoznate osobe na osnovi bioloških uzoraka pronađenih na mjestu zločina. Krajnji je cilj značajno više riješenih zločina.

"Uobičajenom forenzičkom metodom identifikacije analizom DNK može se pronaći samo osobe već poznate istražnim tijelima. Radi se naime o isključivo komparativnom pristupu", navodi Kayser. "Upravo zbog toga se mnogi forenzički laboratoriji suočavaju sa slučajevima u kojima utvrđeni DNK profil ne odgovara DNK profilu niti jednog od osumnjičenika te isto tako niti jednom profilu iz arhive policiji poznatih osoba. Takvi se slučajevi dosad nisu mogli riješiti. Ovom bi se metodom mogao odrediti profil osumnjičenika na temelju prikupljenih dokaza."

Izvor: Jutarnji.hr

Znanstvenici otkrili tajnu letećih zmija: Koriste zakone aerodinamike

Američki znanstvenici uspješno su otkrili tajnu jednog od najzanimljivijih prirodnih fenomena - mogućnost određenih azijskih vrsta zmija da lete. Do velikog otkrića tajne 'gmizanja' zrakom znanstvenici su došli snimanjem i proučavanjem kretanja tijela tih gmazova dok se nalaze u zraku.

Osim snimki, znanstvenici su na tijelo zmija postavili posebne bijele trake pomoću kojih su kretnje u zraku 'uhvatili' i računalom.

Značajan doprinos razjašnjavanju fenomena letećih zmija donio je biolog Jake Socha, s američkog Virigina Techa , koji je uz pomoć svog tima snimao gmazove kako skaču s 15 metara visokog tornja.

Azijska vrsta zmije Chrysopelea paradisi odavno je poznate po tome da se bez problema mogu preseliti s jednog na drugo, i do 20 metara udaljeno, drvo, a da pri tome ne dotaknu tlo.

Iako nitko nije mogao objasniti kako im to uspijeva, istraživanje je pokazalo kako zmije vješto koriste zakone aerodinamike te se pri tome pomažu promjenom oblika tijela, baš kao da 'jedre' zrakom.

Prilikom odraza s grana drveća, zmije spljošte tijelo te 'gmižu' kroz zrak na sličan način na koji to čine na zemlji. Njihov je let sa stabla na stablo vrlo uspješan, u sekundi prevale i do deset metara u sekundi.

Znanstvenici su izračunali kako zbroj svih sila koje djeluju na zmiju u zraku stvara uzgon dovoljan da gmaz nakon skoka ne padne na zemlju poput kamena, no isti još uvijek nije dovoljno velik da omogući dulji let.

Izvor: jutarnji.hr

Nafta iz Meksičkog zaljeva misteriozno nestala

Najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD-a počela je 20. travnja 2011. kada je u Meksičkom zaljevu eksplodirala platforma Deepwater Horizon. Sada se nameće pitanje: kamo je nestala nafta koja je istekla u more?

Podsjetimo, u nesreći na platformi u Meksičkom zaljevu je poginulo 11 ljudi, a nafta je iz bušotine tjednima istjecala u more. Ta ekološka katastrofa jedinstvena je u povijesti: još nikada nije toliko nafte isteklo na tako velikoj dubini i u tako dugačkom razdoblju, piše Deutsche Welle. More je bilo zagađeno s više od četiri milijuna barela nafte (660.000 tona), ali danas, sedam mjeseci kasnije, na prvi pogled ništa se ne primjećuje.

Andrew Juhl, znanstvenik sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, nedavno je brodom obišao Meksički zaljev, kako bi saznao gdje je nestala nafta.

Uništeno 20 posto podmlatka

"U međuvremenu smo uspjeli utvrditi prilično točno koliko je nafte isteklo u more, no nemamo pojma o tome što se s njom dogodilo. Je li se možda proširila na nekom drugom području? Ili je ishlapjela? Jesu li je razgradili mikroorganizmi? To je dakle, najvažnije pitanje i na njega nemamo odgovor", objasnio je Juhl.

Kolika je šteta i kakve su posljedice ove katastrofe još nije jasno. Naime, budući da nafta istjecala na velikoj dubini od 1.500 metara, otežana je i procjena štete. Procjenjuje se i da je uništeno 20 posto podmlatka, a nije moguće utvrditi ni posljedice po više od 20 vrsta morskih sisavaca. More je na plaže nanijelo tijela više stotina mrtvih delfina, a nitko ne zna koliko ih je uginulo na otvorenom moru.

"Mjerimo koncentraciju kisika. Detaljno smo proučili i zajednice mikroorganizama i njihov sastav. Istražili smo hranjive tvari u vodi. Drugi znanstvenici su se usredotočili na planktone i prikupili uzorke iz različitih dubina", kazao je Juhl.

Od nesreće Exxon Valdeza nije se oporavilo 20 životinjskih vrsta

Znanstvenici će tek trebati utvrditi i kakvi su učinci kemikalije koju je British Petroleum ulio u more, koja je trebala spriječiti dizanje nafte na površinu. BP je primjenio više od četiri milijuna litara kemikalije, a takve količine još nikada nisu primijenjene.

Nažalost, mnoge posljedice ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu vjerojatno će biti vidljive za deset ili dvadeset godina, baš kao i u slučaju nesreće tankera Exxon Valdez kod Aljaske. Naime, na pojedinim plažama na Aljasci još uvijek ima između 80.000 i 120.000 litara sirove nafte u sedimentnim stijenama, a službeni podaci govore da se od 30 ugroženih životinjskih i biljnih vrsta oporavilo samo njih 10, piše Deutsche Welle.

Izvor: Net.hr

Velike bijele psine zalutale u Mediteran

Prije otprilike 450.000 godina iz Australije su u vode Sredozemlja stigle velike bijele psine. Ranije se vjerovalo kako su sredozemne velike bijele psine potomci psina sa Atlantika. Ovo su otkrila najnovija istraživanja, a njihov dolazak posljedica je krivog skretanja nekoliko skotnih ženki.

Tim pod vodstvom dr. Les Noblea sa Sveučilišta u Aberdeenu testirao je mitohondrijski DNA, genetski materijal koji se prenosi majčinom linijom i iznimno je pogodan za istraživanje podrijetla. Tim istraživača otkrio je da se sredozemne psine jako razlikuju od atlantskih te da sličnije australskim i novozelandskim.

Ovi morski psi su najopasniji na svijetu. Dugački su između 5 i 7 metara i teški oko 2 tone. Iako su zaštićena vrsta, njihov broj se i dalje smanjuje. Ženke su veće od mužjaka i mogu okotiti oko 15 mladunaca.


"Bilo je to nevjerojatno otkriće. Otkrili smo da mediteranske i australske psine imaju isto podrijetlo te da su je njihovo odvajanje najvjerojatnije posljedica slučajne greške u navigaciji za vrijeme masovne selidbe između dva ledena doba u vrijeme snažnih klimatskih promjena", rekao je dr. Noble, a prenosi
Daily Telgraph.

Izvor: net.hr

Vratila se ptičja gripa, prvi slučaj nakon sedam godina

Nakon sedam godina mira, u Hong Kongu su potvrdili slučaj ptičje gripe kod čovjeka. Oboljela osoba liječi se u lokalnoj bolnici, a njeno stanje liječnici opisuju rječju 'ozbiljno'.

Sekretar za zdravstvo York Chow objavio je da je 59-godišnja žena imala pozitivan test na H5N1 ptičju gripu nakon što se iz Kine vratila u Hong Kong.

Njeno stanje je vrlo ozbiljno i liječi se u lokalnoj bolnici. Vlasti u Hong Kongu upozoravaju da je rizik od zaraze na području velik.


Prvi slučaj ptičje gripe kod čovjeka u Hong Kong javio se 1997. Od bolesti je tada umrlo šestero ljudi, a vlasti su naredile pomor sve peradi na području te povlačenje piletine s tržišta.

Izvor: Net.hr

Alergija na kikiriki razvija se još za vrijeme majčine trudnoće

Sljedeća informacija će svakako zanimati ne samo sadašnje, nego i buduće roditelje. Nedavno objavljen znanstveni rad  ukazuje na povećanu vjerojatnost oboljevanja novorođenčadi od alergije na kikiriki, ukoliko žene tijekom trudnoće konzumiraju ovaj orašasti plod. Koliko je važna pravilna ishrana tijekom trudnoće za zdravlje djeteta nakon poroda, pročitajte u nastavku.

1. studenog 2010. u časopisu Journal of Allergy and Clinical Immunology objavljeni su rezultati istraživanja Scotta H. Sicherera i njegovog znanstvenog tima s instituta Jaffe Food Allergy Institute pri fakultetu Mount Sinai School of Medicine. Istraživanje je temeljeno na čimbenicima koji se povezuju s povećanim rizikom oboljevanja od alergije na kikiriki - alergija na mlijeko i jaja te kožne alergije (ekcemi). Ovakvi faktori uočeni su kod 503 ispitana novorođenčeta od 3 do 15 mjeseci koja prethodno nisu pokazivala alergijske reakcije na kikiriki. Naknadni krvni testovi su pokazali da je od ukupno 503 novorođenčeta 104 bilo značajno osjetljivo na kikiriki. Znanstvenici smatraju da je glavni uzrok ove osjetljivosti unos kikirikija kroz ishranu majke tijekom trudnoće.

„Donedavno znanstvenici nisu bili sigurni igra li konzumacija kikirikija tijekom trudnoće kakvu ulogu u razvoju alergije na kikiriki kod novorođenčadi", tvrdi dr. Sicherer. „Naše ispitivanje ne govori nužno da majke ne bi uopće trebale konzumirati kikiriki ili proizvode s kikirikijem tijekom trudnoće, ali svakako naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem kako bi se produbilo znanje o ishrani u tom prijelomnom životnom razdoblju svake žene i na temelju toga ponudile ispravne prehrambene restrikcije."

Potrebna daljnja istraživanja na području alergija u ishrani

U SAD-u su prehrambene restrikcije u ishrani tijekom trudnoće primjenjivane 2000. godine na preporuku akademije American Academy of Pediatrics. Ukoliko bi u obiteljskoj medicinskoj povijesti postojao slučaj oboljenja od alergije na kikirki, žene su savjetovane da izbjegavaju konzumaciju kikirikija tijekom trudnoće i dojenja. Ista prehrambena restrikacija ukinuta je 2008. godine zbog nedostatka znanstvenog dokaza sve dok donedavno nisu prikupljena značajna financijska sredstva koja će omogućiti daljnja istraživanja u tom području. Čak 29,9 milijuna američkih dolara uloženo je u istraživanje konzorcija Consortium of Food Allergy Research (CoFAR) koje podrazumijeva kontinuirano observacijsko istraživanje kako bi se bolje razumio glavni „okidač" za nastanak i razvoj alergije na kikiriki, a istovremeno i uzrok alergija na mlijeko i jaja tijekom trudnoće. U daljnja istraživanja konzorcija podrazumijeva se i razvoj novih tretmana u liječenju alergija na razne prehrambene namirnice.

S obzirom da su navedena istraživanja izvedena na temelju samoopažanja ispitanika, znanstvenici upozoravaju da takvi rezultati imaju svoja ograničenja. Naime, rezultati samo upućuju na pozitivnu korelaciju između konzumacije kikirikija tijekom trudnoće i povećanog rizika pojave ove alergije. S druge strane, iako ograničenja postoje, daljnja istraživanja bi mogla otkriti potencijalni uzrok pojavi alergije na kikiriki te time smanjiti njezin rizik u ranoj životnoj dobi. Na važnost daljnjeg istraživanja upućuje i dr. Sicherer, „Naše istraživanje je važan korak naprijed u otkrivanju preventivnih mjera koje bi mogle značajno pomoći u smanjenju postotka ljudi oboljelih od ove alergije." 

Izvor: znanost.com

Umjesto ulične rasvjete uz ceste će svijetliti stabla?

Istraživači iz Tajvana dosjetili su se profinjene i jednostavne ideje kako nadomjestiti svjetlo uličnih svjetiljki pomoću lišća s drveća. U lišće bi, kažu, trebalo ugraditi zlatne nanočestice zbog kojih bi ono sjajilo crvenom svjetlošću i ulice činilo sigurnima.

 

Ova inovativna ideja pomogla bi u smanjenju emisija ugljičnog dioksida i troškova za električnu energiju. Sve to, dakako, ne bi smjelo utjecati na sigurnost na ulicama jer bi svjetlo iz lišća trebalo biti dovoljno snažno.

Do ovog otkrića, znanstvenici su došli kada su tražili rješenje za osvjetljenje prostora, koje bi bilo jednako učinkovito kao i LED svjetlost, samo bez uporabe skupog i toksičnog praha fosfora, koji je dio LED lampica.


Zlatne nanočestice imaju oblik sličan morskim školjkama, a kada se ugrade u lišće drveta Bacopa caroliniana potiču klorofil u njima da proizvodi crvenkasto svijetlo. Lišće istovremeno vrši i fotosintezu, što rezultira dodatnim hvatanjem ugljika iz zraka tijekom noći.

Izvor: Net.hr

Znate li da postoje optimistični i pesimistični psi?

Nakon primata psi su najviše slični ljudima u iskazivanju emocija od bilo koje druge životinje. Neke njihove emocionalne reakcije su toliko slične našima da ih mi redovito humaniziramo. Osim iskazivanja sreće, oduševljenja, ljubavi, tuge, žalosti, uznemirenosti, ljubomore, tjeskobe, bijesa i straha, znanstvene studije pokazuju da su psi sposobni osjećati i iskazati kompleksnije osjećaje poput nepovjerenja i pesimizma.

Ljudi imaju sklonost mišljenju da kućni ljubimci i ostale životinje proživljavaju emocije slično kao i oni sami, ali to ne možemo saznati direktno jer su sve emocije osobne. Saznanja iz psihologije čovjeka mogu pomoći u istraživanju iskazivanja i zamjećivanja emocija kod životinja. Takva povezanost je primijenjena u istraživanju kompleksnijih osjećaja pasa.

Psi imaju sklonost imitacije emotivnih reakcija svojih vlasnika kako bi pružili moralnu potporu svom vlasniku. Oni teže kontaktu s osobama ili objektima koji im pružaju prijateljski osjećaj, dok izbjegavaju onoga ili ono što ih plaši. Često će se pas pretvarati da ne vidi čovjeka ili drugu životinju koju ne voli ili ga odbija. Mnogi izrazi lica psa slični su kao i kod čovjeka te tako pas pokazuje iskren smiješak, zabrinuto mrštenje, sumnjičavo škiljenje, upitan i zavodljiv pogled. Smiješak popraćen poluzatvorenim očima sa spuštenim ušima im pak označava ugodu. Uz izraze na licu, psi pokazuju svoje emocije većinom kroz govor cijelog tijela. Mahanje repom predstavlja prijateljsko raspoloženje, dok nije dobro prilaziti psu koji reži i ima ukočeno tijelo s fiksiranim pogledom. 

Skok (foto: Flickr)

Psi prema ljudima često izražavaju svoje emocije glasom, čije je značenje obično posve jasno. Među sobom pak psi rjeđe komuniciraju glasom, a više položajem tijela i gestama. Zvučni znakovi su elementarni i uglavnom jednostavni. Tako će se glasati ukoliko su gladni, žedni, ukoliko žele izaći ili vas zovu da pođete s njim. Kombinacija zvučnih signala grgljanja i laveža može se interpretirati kao oduševljenje i veselje. 

Profesor Mike Mendel sa Sveučilišta u Bristolu voditelj je nedavno provedenog istraživanja u kojemu  je utvrđena povezanost osjećaja anksioznosti kod pasa s njihovom percepcijom svijeta oko sebe. Otkriveno je, naime, da će pas koji razmišlja pozitivno biti manje tjeskoban kada bude ostavljan sam kod kuće od pesimističnog psa. U studiji koja je za cilj imala odrediti pesimistična ili optimistična opredjeljenja kod pasa znanstvenici su trenirali pse iz azila tako da su postavili posude pune hranom u određeni dio prostorije, takozvani „pozitivni prostor", dok su prazne posude stavljali u drugi dio prostorije, takozvani „negativni prostor". Posude bi zatim postavili na neodređenu lokaciju između pozitivnog i negativnog prostora.

Profesor Mendel je u studiji objavljenoj u časopisu Current Biology objasnio: „Pse koji su odmah otrčali do neodređene lokacije i očekivali hranu kao pozitivni poticaj ocijenili smo kao relativne optimiste. Zanimljivo, ti su psi bili isti oni koji su pokazivali i manje znakova tjeskobe kada bi bili ostavljeni sami neko vrijeme. Studije su pokazale kako oni psi koji, kada su ostavljeni sami, pokazuju znakove razdvojenosti te uništavaju objekte oko sebe i učestalo laju zapravo pokazuju znakove pesimističnog prosuđivanja."

Pronađen lijek protiv prehlade! Zbogom grlobolji i curenju iz nosa

Otkriveno je da antitijela mogu djelovati i unutar stanica. Tako se zaražene stanice mogu liječiti same

ZAGREB - Zbogom peckanju u grlu, curenju iz nosa, općoj malaksalosti i ostalim simptomima prehlade, najučestalije zarazne bolesti u svijetu.

Pobjeda nad virusom

Britanski znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge otkrili su imunološki sustav unutar naših stanica koji može pobijediti viruse prehlade.

- U svakom udžbeniku imunologije možete pročitati da imamo antitijela koja pronalaze viruse prije ulaska u stanicu. Kada jednom virus uđe u stanicu, igra je gotova jer je ona zaražena. No, mi smo otkrili da antitijela mogu djelovati i unutar stanica. To zaraženim stanicama omogućava da se same liječe - izjavio je za Independent dr. Leo James, voditelj istraživanja koje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

 Nova klasa lijekova

Ključ unutrašnjeg imunološkog sustava u stanici jest protein TRIM21. On aktivira moćnu staničnu mašineriju za ubijanje virusa koja uljeza može eliminirati već za nekoliko sati.

To otvara put razvoju nove klase antivirusnih lijekova, a jedna od mogućnosti je da se TRIM21 koristi u kapima za nos da bi nadvladao viruse prehlade. No, za razvoj novih lijekova trebat će neko vrijeme pa bi se oni na tržištu mogli pojaviti za desetak godina.

Prehlada je virusna infekcija gornjih dišnih putova (nos, grlo). Poznato je oko 250 vrsta prehlada, a one se javljaju najčešće tijekom jeseni i zime.

Prema nekim procjenama, u tom se razdoblju svakog dana prehladi oko 50.000 Hrvata.
Četiri prehlade godišnje

- Svaki odrasli čovjek na Zemlji godišnje se prehladi od tri do četiri puta. Inače, tijekom života svaki čovjek se prehladi od 300 do 500 puta - rekao je prof. dr. Ilija Kuzman iz Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”.


Mališani se prehlade i 10 puta godišnje

Prehlada se širi na bezbroj načina. Dostatno je, primjerice rukovati se s prehlađenom osobom ili biti u njezinoj blizini dok kašlje ili šmrca.
Posebno su osjetljiva djeca koja se mogu prehladiti i do 10 puta godišnje. Statistike u zapadnoeuropskim zemljama pokazuju da su ljudi najrjeđe prehlađeni oko 50. godine života, a nakon toga učestalost prehlada ponovno raste.

Satelitski podaci otkrivaju zašto ptice selice imaju malu mogućnost širenja ptičje gripe

Prisjetimo se, u 2005., godini izbijanje virusa H5N1 'ptičje gripe' u jugoistočnoj Aziji došlo je do širenje straha i predviđanja kako interkontinentalna migracija divljih ptica može dovesti do globalne pandemije.

Takvi strahovi nikada se nisu ostvarili, a sada istraživanje objavljeno u časopisu Britanskog ekološkog društva, Journal of Applied Ecology otkriva zašto je globalno širenje ptičje gripe izravnom migracijom barskih ptica malo vjerojatno, ali opet pruža novu okosnicu za kvantifikaciju rizika od bolesti koje donose ptice.

Visoko patogeni H5N1 virus ptičje gripe je primarno bolest peradi, često rezultirajući masovnim mortalitetom zaraženih jata. Međutim, virus može inficirati i druge vrste, uključujući i divlje ptice i ljude. Eksperimentalna infekcija je također otkrila da neke divlje patke, guske i labudovi mogu nositi virus bez da imaju simptome, a to je prije nego simptomi virusa postanu očiti, što znači da oni imaju potencijal da šire virus dok migriraju.

"Potencijalni rizik za ljude doveo je do opsežne medijske pokrivenosti često usredotočene na ptice selice, koja je potaknula javni interes i dovela do poziva za masovno uništavanje divljih ptica", rekao je glavni autor dr. Nicolas Gaidet. "Međutim, stvarna opasnost od širenja H5N1 putem ptica selica ovisi o tome jesu li zaražene individue sposobne za migracijska kretanja dok šire virus, te udaljenosti preko koje te individue mogu putovati. Naše istraživanje je odgovorilo na ova pitanja koristeći analizu infekcija i migracijskih putova te latencije za mnoge vrste ptica. "

Tim Dr. Gaideta analizirao je 228 ptica od 19 vrsta pomoću satelitske telemetrije od 2006. - 2009. godine preko područja Azije, Europe i Afrike koja su pogođena ptičjom gripom. Rezultati su indicirali da migracija barskih ptica ima potencijal za širenje H5N1 preko širokih udaljenosti pri masovnoj migraciji koja može rezultirati zaraženim pticama koje bi pokrivale čak 2 900 km prije nego što simptomi postanu očiti. Međutim, dok je to teoretski moguće tim je otkrio da direktno raspršivanje virusa migrirajućim pticama zahtijeva asimptomatsku infekciju koja se precizno poklapa sa sezonskim migracijama. Rezultati su pokazali vrlo mali 'prozor' od između 5 do 15 dana kada bi se moglo pojaviti širenje virusa preko 500 km. To je presudno za širenje bolesti preko takve udaljenosti s tim da zaražena ptica ne smiju pokazivati simptome infekcije. Ako su simptomi evidentni onda je vrlo vjerojatno da individua ne može migrirati, ili barem neće biti u stanju prijeći udaljenost dobro kao i zdrava ptica.

Uz precizno vrijeme koje je potrebno za širenje virusa preko maksimalne udaljenosti, migrirajuće ptice bi također i trebale letjeti najkraćim mogućim rutama, što je brže moguće. Međutim, tim je otkrio da većina barskih ptica koje migriraju staje na različitim stajalištima za vrijeme putovanja na periode duže od perioda asimptomatskog trajanja. Prijenos virusa između ptica na stajalištima ili infekcije iz okoline omogućit će veći potencijal širenja i dok nijedan od tih načina prijenosa nije dobro dokumentiran, ovo potonje će biti najvjerojatnije.

"Naši rezultati pokazuju kako pojedine barske ptice selice imaju potencijal za širenje H5N1 preko širokih udaljenosti, međutim vjerojatnost takvog interkontinentalnog širenja virusa pojedinačnim narskim pticama je vrlo niska", zaključio je Gaidet. "Naši rezultati pružaju detaljnu kvantitativnu okosnicu za disperzivni potencijal virusa koje nose ptice, a koja će nam pomoći da bolje razumijemo opasnost koju predstavljaju ostale bolesti koje prenose ptice poput virusa zapadnog Nila".

Izvor: znanost.com

Dno Jadrana među najzagađenijima u Europi

Koncentracija otpada na dnu Jadrana među najvišima je u Europi. Odmah iza njega je Keltsko more i sjeveroistočni dio Sredozemnog mora. Otpad u Jadransko more baca oko četiri milijuna ljudi. Za vrijeme turističke sezone taj se broj ušesterostruči.

Tim znanstvenika istraživanje je vršio na tijelima uginulih kornjača, a njegovi rezultati objavljeni su u časopisu Marine Pollution Bulletin. Iako utjecaj otpada na morski svijet nije potpuno razjašnjen, znanstvenici vjeruju kako je on za neke vrste smrtonosan.

Istraživači sa Sveučilišta u Zagrebu na čelu sa dr. sci.
Bojanom Lazarom otkrili su da više od trećine od 54 kornjače koje su pregledali, u svojoj utrobi imaju neku vrstu otpada, kao što su plastične vrećice, folija, konopci i ribarski najlon, što je u mnogim slučajevima uzrok ugibanja ovih životinja.

Priobalna područja sjevernog Jadrana jedno su od dvaju najvažnijih staništa u Sredozemlju za razvoj kornjača. 'Moramo saznati više o Jadranu kako bismo pomogli kornjačama na njihovom putovanju Mediteranom. Kornjače jedu gotovo sve, a plastika jako dugo ostaje na dnu i zato moramo početi paziti što sve bacamo u Jadransko more', rekla je znanstvena novakinja
Romana Gračan s Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, koja je također radila na ovom istraživanju.

Koncentracija otpada na dnu Jadrana među najvišima je u Europi. Odmah iza njega je Keltsko more i sjeveroistočni dio Sredozemnog mora. Otpad u Jadransko more baca oko četiri milijuna ljudi. Za vrijeme turističke sezone taj se broj ušesterostruči. Znanstvenici vjeruju kako će nova studija pokrenuti ozbiljnije rasprave te da će se započeti s osmišljavanjem projekata za očuvanje mora, piše
BBC.

 Izvor: net.hr

Kesten (Castanea sativa)

Daju nam snagu i raspoloženje, jedina im je mana visoka energetska vrijednost, ali jedete li ih kuhane, nećete se udebljati.

Nitko ne može odoljeti mirisu pečenog kestena koji se širi ulicama još od 16. stoljeća. Riječ je o dragocjenom voću kojeg dvostruki omotač štiti od propadanja.

Jedina mu je mana visoka energetska vrijednost, ali je zato odličan za djecu, sportaše, starije i sve izložene većem fizičkom naporu.

Škrob:

Od ostalih orašastih plodova razlikuje se nižim udjelom masti, visokim udjelom škroba i jedini sadrži vitamin C. Za razliku od plodova oraha, lijeske i bukve, kojima je glavni sastojak masno ulje, glavni sastavni dio kestena je škrob, kojeg u sirovu sjemenu ima oko 44 posto. Zbog visokog sadržaja škroba, od kestena se može dobiti brašno koje se, samo ili pomiješano s brašnom žitarica, koristi za pravljenje kruha i peciva.

Brašno od kestena, zbog svoje lake probavljivosti, pogodno je u prehrani starijih i djece.

Vitamini i minerali:

Kesten također sadrži minerale, vitamine B grupe, vitamin A i C. Od minerala, bogat je kalijem i fosforom, a sadrži i kalcij, magnezij, sumpor, klor, željezo, bakar, mangan. Budući da je bogat kalijem, a siromašan natrijem, preporučuje se u dijeti bolesnika s bubrežnim i krvožilnim oboljenjima.

Zašto je bolji kuhani:

Pečeni kesten ima veću energetsku vrijednost, veću količinu bjelančevina, masti, vitamina i dvostruko veću količinu ugljikohidrata. Isto tako, sadrži vitamin E i fitokemikalije koji nisu zastupljeni u kuhanom kestenu, dok kuhani kesten sadrži veću količinu mineralnih sastojaka.

Divlji kesten:

Za razliku od pitomog, divlji kesten nije jestiv zbog izrazito gorkog okusa, ali je zato poznato njegovo ljekovito djelovanje. Flavonidi, kumarini, saponozidi koriste se u proizvodnji farmaceutskih preparata - prvenstveno za liječenje venoznih oboljenja, kao što su proširene vene, hemoroidi, tromboflebitis.

Istraživanje otkriva da bakterija može ustati i hodati

Mnoge infekcije koje su rezistentne na lijekove posljedica su bakterijskih biofilmova, strukturiranih agregata bakterija koje žive na površinama i koje su izuzetno otporne na okolišne stresove.

Ovi biofilmovi utječu na ljudsko zdravlje na mnogo načina - cistična fibroza, na primjer, bolest je u kojoj pacijenti umiru od infekcija bakterijskim biofilmovima dišnih putova, a koje su otporne na čak najsnažnije antibiotike. Sada su UCLA istraživači i njihovi kolege otkrili da tijekom početne faze formiranja biofilma bakterije mogu zapravo uspravno stajati i "hodati", kao dio njihove prilagodbe na površinu.

"Bakterija postoji u dva fiziološka stanja: slobodno plivajuće, jednostanično planktonsko stanje i u stanju površinski uređenog biofilma; guste, strukturirane zajednice stanica kojom upravljaju svojom vlastitim sociologijom", rekao je Gerard Wong, profesor biotehnike na UCLA Henry Samueli School of Engineering and Applied Science te California NanoSystems Institute na UCLA-u. "Bakterije u biofilmovima se fenotipski razlikuju od slobodno plivajućih bakterija iako su genomski identične. Kao dio njihove prilagodbe na površinu i postojanje zajednice, različiti geni su aktivni ili isključeni u bakterija u biofilmovima, što dovodi do drastično drukčijeg ponašanja " rekao je znanstvenik.

U istraživanju, koje se pojavljuje u trenutnom broju časopisa Science, Wong i njegova istraživačka grupa opisuju novu površinsku adaptaciju - mehanizam pokretnosti - "hodanje", koji je promatran kod Pseudomonas aeruginosa, patogena koji formira biofilm koji je djelomično odgovoran za smrtonosne infekcije kod cistične fibroze. Ono što omogućava to uspravno hodanje su privjesci imena tip IV pili, koji funkcioniraju kao analozi nogama. Štoviše, hodanje omogućava P. aeruginosa da se kreće optimiziranim putanjama za istraživanje površine, kako bi se mogle učinkovitije hraniti. Uspravna orijentacija je za bakterije također i prvi korak u površinskoj nevezanosti.

"Mi smo pokazali da vertikalna orijentacija ima presudnu ulogu u ključnim događajima životnih ciklusa: okomito orijentirane bakterije mogu se lakše odvojiti od površina, što im dopušta da se učinkovitije šire i raspršuju", rekla je Jacinta Conrad, bivša postdoktorska istraživačica iz Wongove grupe i profesorica asistentica kemijskog i biomolekularnog inženjerstva na University of Houston. "Naš jedinstveni doprinos je izravno povezivanje jednostaničnog ponašanja s određenim događajima u životnom ciklusu bakterija i time pokazivanje kako se s jednostanična pokretljivost utječe na morfologiju."

Istraživački tim je bio u mogućnosti razviti niz mehanizama za pretraživanje i računalnih programa koji koriste algoritme za praćenje čestica kako bi kvantitativno analizirali vremensko odmicanje u mikroskopskim filmovima bakterijskog kretanja po površinama. "Prije toga, studenti su manualno morali gledati stanice i zatim mukotrpno ih pratiti od jednog okvira do sljedećeg", kazao je Wong. "Naš nam računalni pristup omogućuje povećanje volumena podataka analiziranih 100.000 puta i obavljanje potrebnih analiza u samo nekoliko sati, a ne nekoliko mjeseci.

"Štoviše, dajemo smisao ovoj planini informacija koristeći se pristupima temeljenim na mehanizmima za traženje. Ovo predstavlja veliki napredak u načinu na koji koristimo mikroskope." Rad je proveden u suradnji sa istraživačkom grupom na University of Notre Dame koju je vodio Joshua Shrout, profesor asistent na odjelu građevinarstva i geoloških znanosti te na Eck Institute for Global Health.

"Infekcije s P. aeruginosa su nažalost vodeći uzrok smrti osoba s cističnom fibrozom," rekao je Shrout. "Osim ovih infekcija pluća, P. aeruginosa uzrokuje i infekcije kože i očiju te gastrointestinalne infekcije. Kad smo naučili kako P. aeruginosa kolonizira površinu, možda možemo i razviti bolje metode za liječenje tih infekcija. Jedan od najuzbudljivijih čimbenike ovog rada za mene je potencijal za posljedice velikog razmjera. "Formiranje biofilma je sveprisutno u ljudskom zdravlju, te također u raznim industrijskim promjenama. Obrastanje uslijed biofilma povećava hidrodinamički otpor na brodovima, što dovodi do povećanja potrošnje goriva, te također doprinosi povećanju troškova za pročišćavanje vode, nafte i preradu hrane . Kontrolirano formiranje biofilma omogućiti će nam tako da smanjimo probleme vezane uz obraštaj u industrijama širokih razmjera."



Izvor: http://www.znanost.com

Miševi u shuttleu Discovery će pomoći u istraživanju bolesti

Kada svemirski shuttle Discovery poleti na njegov zadnji let 2. studenoga, njegovoj šesteročlanoj posadi astronauta pridružit će se 16 putnika glodavaca na njihovoj vlastitoj povijesnoj misiji.

Vozit će se u posebnim samodostatnim modulima koji će ih automatski opskrbljivati s hranom i vodom. Miševi će biti dio NASA-inog dugoročnog istraživanja namijenjenog razumijevanju zašto svemirski letovi čine ljude sklonijima infekcijama uzrokovanim virusima i bakterijama. Agencija je proučavala taj fenomen na njenim svemirskim shuttleovima više od 25 godina, prikupljala podatke dobivene pomoću laboratorijskih životinja i samih astronauta. Eksperiment s miševima – u suradnji između timova na Medicinskom ogranku Sveučilišta Teksas u Galvestonu i NASA-inog Ames istraživačkog centra u Mountain Viewu u Kaliforniji – bit će konačno imunološko istraživanje planirano za shuttle program.

"Još od misija Apolo dobivali smo dokaze da su astronauti postali skloniji infekcijama tijekom leta i odmah nakon leta – bili su podložniji virusima prehlade i gripe te infekcijama urinarnog trakta, virusima poput Epstein-Barr koji inficiraju većinu ljudi i ostaju uspavani ali se mogu reaktivirati pod stresom svemirskog leta." rekao je dr. Roberto Garofalo, profesor na UTMB Health i glavni istražitelj na ovom projektu. "Želimo otkriti što okida ovu povećanu podložnost infekcijama, s ciljem zaštite samih astronauta i ljudi ovdje na Zemlji čiji je imunološki sustav ranjiviji, poput starijih osoba i djece."

Miševi na Discoveryu bit će u orbiti 11 dana, tijekom tog vremena astronauti na shuttleu će provoditi dnevne provjere njihovog zdravlja. Unutar dva sata, koliko će trajati shuttleov povratak na Zemlju, osam će životinja biti inficirano s respiratornim sincicijskim virusom – patogenom koji napada skoro svu ljudsku djecu do druge godine starosti i obično uzrokuje relativno bezopasnu bolest gornjeg respiratornog sustava nalik prehladi. Kod neke djece, ipak, infekcija se širi na pluća gdje upala uzrokuje kašalj, šištanje i jako otežano disanje. Druga grupa miševa držana u skoro identičnim uvjetima na zemlji bit će izložena istom virusu. Garofalov tim će provesti genetička i proteinska istraživanja pluća i nazalnog tkiva u obje grupe miševa, procijenit će jačinu upale pluća, virusnu replikaciju i druge ključne faktore povezane s RSV infekcijom kod miševa.

"Imamo bogato iskustvo korištenja miševa za proučavanje imunološkog odgovora na RSV infekciju i to će nam pomoći da sagledamo sve aspekte imunoloških reakcija ovih miševa kao i patološke manifestacije bolesti, što će nam pomoći u potrazi za načinima na koji svemirski okoliš utječe na ovu respiratornu infekciju." dodao je Garofalo.

Shvaćanje kako let svemirom slabi imunološki sustav i pronalaženje načina da infekcije ne prijete zdravlju svemirskih putnika postat će iznimno važni jer NASA planira ljudske ekspedicije izvan relativno sigurne Zemljine orbite – na Mars ili asteroide na primjer. Razvitak komercijalne industrije za svemirske letove, koja planira lansirati velike brojeve privatnih građana u orbitu u bliskoj budućnosti, također ima u vidu osigurati da njeni putnici ostanu sigurni i zdravi. Unatoč završetku shuttle programa, Garofalo tvrdi da će se eksperimenti na imunološkom sustavu nastaviti na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

"Svemirski okoliš uključuje mnoge faktore za koje znamo da utječu na imunološki sustav – mikrogravitacija, zračenje, čaki različiti nutritivni standardi – i svi djeluju u relativno kratkom vremenskom periodu." naglasio je Garofalo. "Svemirska stanica nam daje jedinstven okoliš za traženje odgovora na osnovna pitanja o ljudskom imunološkom sustavu. Ti odgovori će biti korisni i za ljude ovdje na Zemlji te zbog toga postoji i velik interes za njihovo pronalaženje."

Izvor:Znanost.com

Znanstvenici izradili uređaji koji čita snove

Pišući za znanstveni magazin Nature, znanstvenici ističu kako su razvili sustav koji može snimiti višu moždanu aktivnost.
* Tko više sanja, bolje pamti i rješava probleme

- Željeli bismo čitati ljudske snove. Međutim, ne bismo se htjeli miješati već proširiti naše razumijevanje snova te razloga zašto to činimo - ističe voditelj istraživanja dr. Moran Cerf.

Već stoljećima ljudi su fascinirani snovima i što bi oni mogli značiti. U starom Egiptu smatralo ih se porukom od boga.
Google oglasi

U posljednje vrijeme, analiza snova služi psiholozima kao alat za razumijevanje nesvjesnog uma, no jedini način da interpretiramo snove jest da pitamo subjekte što su sanjali nakon što ih probudimo.

Krajnji cilj projekta dr. Cerfa je razviti sustav koji će omogućiti psiholozima da tvrdnje pacijenata o snovima potkrijepe s elektroničkom vizualizacijom njihove moždane aktivnosti.

- Nemamo jasan odgovor zašto ljudi sanjaju. A jedna od pitanja na koje bismo voljeli odgovoriti jest kada zapravo stvaramo snove - objasnio je dr. Cerf.

Svoje tvrdnja dr. Cert temelji na početnim studijama koje navode kako je aktivnost pojedinog dijela mozga ili samo jedne stanice vezana za određeni predmet ili pojam.

Pokazujući volonterima slike poznatih osoba i mjesta, znanstvenici su identificirali cijeli niz neurona za velik broj pojmova i predmeta što su iskoristili za stvaranje baze podataka za svakog pacijenta.

Promatranjem koji se neuron pali u koje vrijeme znanstvenici mogu 'čitati misli' iako priznaju kako će proći još dosta dugo prije nego takve opservacije postanu uređaj koji snima snove.

Volonteri su potom krenuli spavati, znanstvenici su nastavili nadzirati njihovu moždanu aktivnosti. Uspjeli su identificirati slike i koncepte koji su povezani s onima spremljenima u bazi podataka.

Međutim, ne slažu se svi sa dr. Cerfom. Dr. Roderick Oner, psiholog i stručnjak za snove, vjeruje kako ovakva limitirana vizualizacija snova može biti samo od znanstvenog zanimanja te da neće pomoći u interpretaciji snova ili terapiji.

- Za tako nešto potrebno je puno kompleksniji popis pojmova koji se pojavljuju u snovima - zaključuje dr. Roderick

 Izvor: Jutarnji.hr

Putovanje automobilom kratkoročno podiže globalne temperature više od putovanja avionom

Vožnja automobilom dugoročno podiže globalne temperature više nego putovanje na istu udaljenost zračnim prometom, piše u novoj studiji.

Međutim, kratkoročno će putovanje zračnim prometom imati veći nepovoljan tjecaj na klimu zbog toga što avioni jako utječu na kratkoročne procese zagrijavanja na većim visinama. Studija je objavljena u ACS-ovom časopisu Environmental Science & Technology koji izlazi svaki drugi tjedan.

U studiji su Jens Borken – Kleefeld i kolege uspoređivali utjecaje različitih prijevoznih sredstava na globalno zatopljenje. Istraživači su po prvi put koristili skup modela klimatske kemije kako bi razmotrili klimatske učinke svih dugoročnih i kratkoročnih plinova, aerosola i utjecaja oblaka, ne samo ugljikovog dioksida, koje uzrokuje prijevoz diljem svijeta. Zaključili su da će dugoročni porast globalne temperature zbog putovanja automobilom biti u prosjeku veći od porasta zbog putovanja na istoj udaljenosti avionom.  Međutim, u prvim godinama nakon putovanja zračni će promet povećati globalne temperature četiri puta više od automobilskog prometa. Putnički vlakovi i autobusi imaju četiri do pet puta manji utjecaj od automobilskog prometa za svakih kilometar i pol koje putnik prijeđe. Otkrića su se pokazala jasnima unatoč znanstvenoj neodređenosti u razumijevanju klimatskog sustava Zemlje.

"Kad avioni lete na velikim visinama, njihov je utjecaj na ozonski omotač i oblake neproporcionalno visok, no kratkoročan. Iako je točna magnituda neodređena, mrežni učinak je snažan, kratkoročni porast temperature" objašnjava dr. Jens Borken – Kleefeld, glavni autor studije. "Putovanje automobilom otpušta puno više ugljikovog dioksida po putničkoj milji u odnosu na zračni promet. Budući da ugljikov dioksid ostaje u atmosferi dulje od ostalih plinova, automobili imaju dugoročno štetniji utjecaj na klimatsku promjenu."

Izvor: http://www.znanost.com/

Evo kako je nastalo strašno čudovište Chupacabra

Da legendarno čudovište Chupacabra ne postoji potvrdio je američki biolog Barry O'Connor, koji tvrdi da jedna mala buba pijenjem krvi kod zdravih životinja uzrokuje ispadanje dlake i razna druga oboljenja.

''Pravi demon nije životinja s očnjacima i bez dlaka, za koju se nagađalo da napada i pije stoci krv, nego je to maleno, osmonožno stvorenje koje pretvara zdrave, divlje životinje u Chupacabre'', tvrdi biolog Barry O'Connor sa sveučilišta u Michiganu.

Za postojanje Chupacabre, također poznate kao 'goatsucker', prvi put se vjerovalo upravo nakon napada na stoku u Portoriku, gdje su pronađene mrtve ovce s ubodnim ranama, potpuno isušene i bez krvi. Slična izvješća su se počela gomilati i iz drugih mjesta u Latinskoj Americi i SAD-u.


Ubrzo su ljudi počeli i viđati životinje koje nalikuju vragu, psu, glodavcu ili reptilu, s dugom njuškom, velikim očnjacima, smeđom ili zelenkasto-sivom kožom s ljuskicama i gadnim mirisom.


Znanstvenici su proučavali trupla ''Chupacabri'', te su zaključili da su zastrašujuća čudovišta zapravo bili kojoti s ekstremnim slučajevima šuge – promjenama na koži uzrokovanih grinjama koje žive pod kožom. O'Connor, koji proučava spomenute grinje, slaže se s tim činjenicama i ima ideju zašto maleni napadači tako jako utječu na divlje kojote, pretvarajući ih u zvijeri.

O'Connor je objasnio da je grinja odgovorna za ekstremni gubitak dlaka u 'chupacabras sindromu'
Sarcoptes scabiei, a ista također uzrokuje i osip poznat kao svrab u ljudi. Ljudski svrab je smetnja, ali obično nije ozbiljan zdravstveni problem, kao niti sama njegova pojava, dijelom zato što je populacija grinja na određenoj osobi obično relativno mala, samo 20 ili 30 grinja.

Naime, kada su ljudi počeli pripitomljavati životinje,
Sarcoptes scabiei je pronašla cijelo novo područje potencijalnih žrtava. Domaći psi, kao i ljudi, odigrali su ulogu domaćina grinjama dovoljno dugo da razviju sposobnost da se bore protiv šuge.

Kod životinja koje nisu razvile otpornost veliki broj grinja uzrokuje upalu, a što rezultira zadebljanjem kože. Dotok krvi u folikul dlake je odsječen te tako krzno otpada. U osobito lošim slučajevima, oslabljeno stanje životinje otvara vrata bakterijama koje uzrokuju sekundarne infekcije kože, ponekad proizvodeći grozan smrad. Kada to sve pribrojite zajedno, dobili ste ružno, golo, kožasto, smrdljivo čudovište - poznato kao Chupacabra, piše
znanost.com.

Satelitski podaci otkrivaju zašto ptice selice imaju malu mogućnost širenja ptičje gripe

Prisjetimo se, u 2005., godini izbijanje virusa H5N1 'ptičje gripe' u jugoistočnoj Aziji došlo je do širenje straha i predviđanja kako interkontinentalna migracija divljih ptica može dovesti do globalne pandemije.

Takvi strahovi nikada se nisu ostvarili, a sada istraživanje objavljeno u časopisu Britanskog ekološkog društva, Journal of Applied Ecology otkriva zašto je globalno širenje ptičje gripe izravnom migracijom barskih ptica malo vjerojatno, ali opet pruža novu okosnicu za kvantifikaciju rizika od bolesti koje donose ptice.

Visoko patogeni H5N1 virus ptičje gripe je primarno bolest peradi, često rezultirajući masovnim mortalitetom zaraženih jata. Međutim, virus može inficirati i druge vrste, uključujući i divlje ptice i ljude. Eksperimentalna infekcija je također otkrila da neke divlje patke, guske i labudovi mogu nositi virus bez da imaju simptome, a to je prije nego simptomi virusa postanu očiti, što znači da oni imaju potencijal da šire virus dok migriraju.

"Potencijalni rizik za ljude doveo je do opsežne medijske pokrivenosti često usredotočene na ptice selice, koja je potaknula javni interes i dovela do poziva za masovno uništavanje divljih ptica", rekao je glavni autor dr. Nicolas Gaidet. "Međutim, stvarna opasnost od širenja H5N1 putem ptica selica ovisi o tome jesu li zaražene individue sposobne za migracijska kretanja dok šire virus, te udaljenosti preko koje te individue mogu putovati. Naše istraživanje je odgovorilo na ova pitanja koristeći analizu infekcija i migracijskih putova te latencije za mnoge vrste ptica. "

Tim Dr. Gaideta analizirao je 228 ptica od 19 vrsta pomoću satelitske telemetrije od 2006. - 2009. godine preko područja Azije, Europe i Afrike koja su pogođena ptičjom gripom. Rezultati su indicirali da migracija barskih ptica ima potencijal za širenje H5N1 preko širokih udaljenosti pri masovnoj migraciji koja može rezultirati zaraženim pticama koje bi pokrivale čak 2 900 km prije nego što simptomi postanu očiti. Međutim, dok je to teoretski moguće tim je otkrio da direktno raspršivanje virusa migrirajućim pticama zahtijeva asimptomatsku infekciju koja se precizno poklapa sa sezonskim migracijama. Rezultati su pokazali vrlo mali 'prozor' od između 5 do 15 dana kada bi se moglo pojaviti širenje virusa preko 500 km. To je presudno za širenje bolesti preko takve udaljenosti s tim da zaražena ptica ne smiju pokazivati simptome infekcije. Ako su simptomi evidentni onda je vrlo vjerojatno da individua ne može migrirati, ili barem neće biti u stanju prijeći udaljenost dobro kao i zdrava ptica.

Uz precizno vrijeme koje je potrebno za širenje virusa preko maksimalne udaljenosti, migrirajuće ptice bi također i trebale letjeti najkraćim mogućim rutama, što je brže moguće. Međutim, tim je otkrio da većina barskih ptica koje migriraju staje na različitim stajalištima za vrijeme putovanja na periode duže od perioda asimptomatskog trajanja. Prijenos virusa između ptica na stajalištima ili infekcije iz okoline omogućit će veći potencijal širenja i dok nijedan od tih načina prijenosa nije dobro dokumentiran, ovo potonje će biti najvjerojatnije.

"Naši rezultati pokazuju kako pojedine barske ptice selice imaju potencijal za širenje H5N1 preko širokih udaljenosti, međutim vjerojatnost takvog interkontinentalnog širenja virusa pojedinačnim narskim pticama je vrlo niska", zaključio je Gaidet. "Naši rezultati pružaju detaljnu kvantitativnu okosnicu za disperzivni potencijal virusa koje nose ptice, a koja će nam pomoći da bolje razumijemo opasnost koju predstavljaju ostale bolesti koje prenose ptice poput virusa zapadnog Nila".

Izvor: Znanost.com

Otkriveno zašto lišće mijenja boje i pada s drveća

Znanstvenik Brian Ford otkrio je da lišće ne otpada zbog pada temperature zraka i nedostatka vode već da bi se biljka riješila otpadaka. Znanstvenici su bili uvjereni da na taj način biljka ulazi u fazu mirovanja i čuvanja energije, no prema Fordovoj teoriji to ipak nije tako.

"Dugo vremena na list smo gledali kao na organ koji fotosintezom zadržava energiju. No list je još na neki način i ćelija u kojoj biljka pohranjuje svoje otpadne stvari te ih se rješava u trenutku kada list otpadne", tvrdi znanstvenik napominjući kako se pri kraju životnog vijeka jednog lista u njemu poveća količina štetnih tvari kao što su tanini i teški metali. Teorije da lišće otpada zbog nedostatka vode znanstvenik opovrgava činjenicom da i biljke koje rastu u vodi također gube lišće, piše Dnevnik.hr.

"U jesensko vrijeme kada lišće mijenja boju od zagasito crvene do smeđe i odjednom otpadne s drveta moramo imati na umu što se zapravo događa, a to je proces izlučivanja. Naravno, zbog ove informacije ljepota jesenskog lišća više nikad neće biti ista", našalio se znanstvenik.

 Izvor: Danas.hr

Biljke imaju veću ulogu u pročišćavanju zagađenog zraka nego se dosad smatralo

 

Istraživanje koje su vodili znanstvenici iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (NCAR) u Boulderu, Colorado, koristi promatranja, studije ekspresije gena te računalno modeliranje kako bi pokazala da listopadne biljke upijaju otprilike trećinu više uobičajenih kemikalija koje zagađuju zrak nego što se prethodno smatralo.

Nova studija, čiji će rezultati biti objavljeni ovog tjedna u časopisu Science Express, provedeno je s koautorima sa Sveučilišta Northern Colorado i Sveučilišta Arizona. Studiju je djelomično financirala Nacionalna zaklada za znanost (NSF), sponzor NCAR-a.
"Biljke čiste naš zrak u većoj mjeri nego što smo bili svjesni" kaže znanstvenik iz NCAR-a Thomas Karl, glavni autor. "One aktivno konzumiraju određene tipove zagađenog zraka." Istraživačka skupina fokusirala se na razred kemikalija poznat pod nazivom oksidirani hlapljivi organski spojevi (oVOC), koje mogu imati dugoročni utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje.

"Skupina je postigla značajan napredak u razumijevanju kompleksnih međuodnosa biljaka i atmosfere" kaže Anne – Marie Schmoltner iz Odjela za atmosferske i geoprostorne znanosti Nacionalne zaklade za znanost, koja je financirala ovo istraživanje. Sastojci se formiraju u izobilju u atmosferi od hidrougljika i ostalih kemikalija koje se ispuštaju iz prirodnih izvora – uključujući biljke – i izvora povezanih s ljudskim aktivnostima, uključujući vozila i građevinske materijale. Ti spojevi pomažu oblikovati kemijski sastav atmosfere i utječu na klimu. S vremenom, neki od oVOC-a razvijaju se u sićušne čestice raspršene u zraku, poznate još i kao aerosoli, koje imaju važan učinak na oblake i ljudsko zdravlje.

Mjerenjem razina oVOC-a u više ekosustava u Sjedinjenim državama te ostalim zemljama istraživači su otkrili da, kako se čini, listopadne biljke preuzimaju spojeve po neočekivano brzoj stopi – pa i do četiri puta brže nego što se prethodno smatralo.
Preuzimanje je bilo naročito brzo u gustim šumama, a najočitije pri vrhu krošnji drveća koje su preuzele i do 97 posto ukupnog promatranog upijanja oVOC-a. Karl i njegovi kolege zatim su si postavili sljedeće pitanje: Kako biljke upijaju tako velike količine tih kemikalija? Znanstvenici su preselili istraživanje u svoje laboratorije i usmjerili se na stabla topole. Vrsta je imala značajnu prednost u tome što je njezin genom bio sekvenciran. Skupina je zatim otkrila da kad je proučavano drveće bilo pod nekom vrstom stresa, bilo zbog fizičkog oštećenja ili zbog izlaganja iritantu kao što je zagađenje ozonom, počelo bi ubrzano povećavati preuzimanje oVOC-a.
U isto vrijeme, dogodile su se promjene u razinama ekspresije određenih gena, što je naznaka povećane metaboličke aktivnosti kod topola. Upijanje oVOC-a, zaključili su znanstvenici, pokazalo se dijelom većeg metaboličkog ciklusa.

Biljke mogu proizvoditi kemikalije kako bi se zaštitile od iritanata i odbile uljeze kao što su insekti, jednako kao što ljudsko tijelo može povećati svoju proizvodnju bijelih krvnih zrnaca uslijed reakcije na infekciju. No ove kemikalije, ako se proizvedu u dovoljnoj količini, mogu postati toksične za samu biljku. Kako bi preradile te kemikalije, biljke počinju povećavati razine enzima koji pretvaraju kemikalije u manje toksične tvari. U isto vrijeme, kako se čini, biljka unosi više oVOC-a, koji se zatim prerađuju pomoću enzima. "Naši rezultati pokazuju da biljke mogu uistinu prilagoditi svoj metabolizam i povećati svoj unos atmosferskih kemikalija kao odgovor na različite tipove stresa" kaže Chhandak Basu sa Sveučilišta Northern Colorado, koautor studije. "Ovi kompleksni metabolički procesi u biljci imali su kao popratni učinak čišćenje naše atmosfere."

Jednom kad su shvatili do koje mjere biljke mogu upijati oVOC-e, istraživačka je skupina unijela informaciju u računalni model koji simulira kemikalije u atmosferi diljem svijeta. Rezultati su pokazali da, na globalnoj razini, biljke preuzimaju 36 posto više oVOC-a nego što se prije računalo u studijama atmosferske kemije. Osim toga, budući da biljke direktno uklanjaju oVOC-e, manje se spojeva uspije razviti u aerosole. "Ovo zaista mijenja naše shvaćanje nekih temeljnih procesa koji se događaju u našoj atmosferi." kaže Karl.

Izvor: Znanost.com

Zagađenje noćnim svjetlom utječe na parenje ptica pjevica

U današnjem sve više urbanom svijetu svjetla su na mnogim mjestima neprestano upaljena i prema izvještaju objavljenom na Internetu 16. rujna u publikaciji Cell Pressa Current Biology, to ima realni utjecaj na parenje šumskih vrsta ptica pjevica.

"U usporedbi s kemijskim zagađenjem i zagađenjem bukom, zagađenje svjetlom je suptilnije i njegovi učinci možda nisu dobili svu pažnju koju zaslužuju" kaže Bart Kempenaers iz Instituta za ornitologiju Max Planck iz Njemačke. "Naša otkrića jasno pokazuju da svjetlosno zagađenje utječe na vremensku regulaciju ponašanja vezanog uz razmnožavanje, s nepoznatim posljedicama za populacije ptica." Istraživači su istražili učinke umjetnog noćnog osvjetljenja na pjevanje u zoru kod pet najčešćih šumskih ptica pjevica. Kod četiri od tih pet vrsta ptica, mužjaci koji žive blizu uličnih svjetiljki počinju pjevati znatno ranije ujutro od mužjaka u drugim dijelovima šume.

Daljnje proučavanje učinaka ovakvog bihevioralnog pomaka kod plavih sjenica temeljeno na usporedbi njihovih reproduktivnih ponašanja sa i bez uličnih svjetala u sedmogodišnjem razdoblju pokazalo je realne posljedice. Ženke koje su živjeli u blizini ulične rasvjete polagale su svoja jaja u prosjeku dan i pol ranije. I mužjaci u blizini ulične rasvjete na rubovima šume bili su uspješniji u privlačenju "dodatnih" partnerica, što znači da su češće dobivali potomke s ženkama koje nisu bile njihove primarne socijalne partnerice. To možda zvuči kao bonus za te mužjake, no Kempenaers kaže da ne znači da je to dobro za vrstu, a čak možda nije ni dobro za mužjake o kojima se radi.

"Ranije pjevanje ujutro moglo bi doći na naplatu mužjacima" kaže, primjećujući da zbog toga manje spavaju i postaju lakši plijen grabežljivcima. "Kao drugo, za ženke se smatra da se uključuju u odnose izvan para s visoko kvalitetnim plodnim mužjacima kako bi povećale kvalitetu svojih potomaka. Ove ženke mogle bi koristiti rano pjevanje kao znak za kvalitetu mužjaka. Svjetlosno zagađenje može omesti tu vezu između znaka – ranog pjevanja – i kvalitete mužjaka pa će te ženke završiti s potomcima začetim s mužjacima slabije kvalitete. Ovakve štete će biti teško izmjeriti."

Kempenaers kaže da su prethodne studije pokazale da umjetno noćno osvjetljenje može uzrokovati migraciju ptica noću. Primjerice, mnoge ptice stradaju kad se zalete u osvijetljene tornjeve. No ostali učinci svjetlosnog zagađenja također nisu dobro dokumentirani.
"Sumnjam da će učinci razmnožavanja biti vrlo općeniti i da neće biti ograničeni samo na ptice" kaže. "Učinak očinstva izvan para mogao bi biti jedinstven plavim sjenicama ili onim vrstama čije ženke koriste pjev u zoru kao znak. Premalo o tome znamo kod drugih ptica."
Kempenaers razmišlja da učinci noćnog osvjetljenja na vrijeme razmnožavanja mogu postati jači ako ptice i ostale životinje reagiraju i na povećavanje proljetnih temperatura. No, kaže, posljedice takve promjene na ptice konačno će ovisiti o tome dolazi li zbog njih neslaganje između razmnožavanja i najveće dostupnosti hrane.

Možda postoji nada za rješenjem. Kempenaers kaže da postoje tvrtke koje rade na razvitku svjetiljki sa smanjenim utjecajem na okoliš, a istraživači u Nizozemskoj i Njemačkoj počinju testirati ta alternativna rješenja. Istraživači koji su radili na ovoj studiji su Bart Kempenaers, Pernilla Borgstrom, Peter Loes, Emmi Schlicht i Mihai Valcu sa Odsjeka bihevioralne ekologije i evolucijske genetike na Institutu za ornitologiju Max Planck u Seewiesenu u Njemačkoj.

Izvor: Znanost.com

Otkriven misterij leopardovih pjega

Mnogi su se roditelji preznojavali pokušavajući radoznalim mališanima objasniti zašto leopard ima pjege, no sada mogu odahnuti i mirno odgovoriti: leopard ima pjege jer se jednostavno na taj način prilagodio okolišu i one mu omogućuju da se bolje kamuflira.

Različita krzna i pjege koje ima većina mačaka povezani su s njihovim staništem i navikama u lovu i životu, pokazala je britanska studija.

Da bi došli do tog zaključka, bristolski su znanstvenici izradili model na temelju fotografija 36 vrsta mačaka i na kraju su ih po krznu razvrstali u tri skupine: jednobojne, one jednostavna uzorka i one složena uzorka.


Zatim su tu klasifikaciju usporedili sa sredinom i navikama svojstvenim svakoj vrsti. Odnosno, živi li mačka na otvorenu prostoru ili u šumi, zadržava li se više na zemlji ili u krošnjama stabala, je li dnevna ili noćna životinja i slično.


Pokazalo se da mačke koje su evoluirale pod otvorenim nebom imaju "jednobojno" krzno, posebno one koje, poput pume, žive u planinskim staništima. S druge strane, one koje žive u gustim tropskim šumama imaju pjege raspoređene u složenom uzorku ili nepravilne, poput recimo jaguara i ocelota.


Slavni leopard živi uglavnom negdje između: u ravnicama i prerijama pa je zato pjegav, ali su njegove pjege jednostavne i razmjerno pravilne, baš kao i u geparda.


Isto tako, što više vremena životinja provodi među stablima, to je veća vjerojatnost da će imati mrlje.


"Složene i nepravilne mrlje vjerojatno su dobra kamuflaža u šumama, gdje svjetlost koja se probija između grana stabala stvara sjene nejasnih obrisa", sažima
William Allen, jedan od autora studije koju je objavilo britansko Kraljevsko društvo.

Tigar prkosi znanosti


"To se posebno odnosi na mačke koje mnogo vremena provode među stablima u slabo osvijetljenu prostoru, drugim riječima, na noćne lovce", naglasio je.

Studija čak dopušta da se motiv pjega razvijao s vremenom kako bi se približio prirodnom okolišu po veličini, obliku i raznolikosti.


I neka znatiželjna djeca ne očajavaju! Još je jedno pitanje ostalo bez odgovora. Naime, jedna mačka prkosi znanosti jer se njezine okomite pruge ne mogu svrstati ni u jednu shemu: tigar.


"Premda se tigrovi mogu prilično dobro kamuflirati i premda u njihovu staništu ima i okomitih oblika, pitamo se zašto okomite pruge nisu raširenije među mačkama i drugim vrstama sisavaca", priznaju autori studije.

 

Izvor: Danas.hr

Orhideja vara cvjetne muhe

Even Darwin je bio samopriznati ljubitelj orhideja. Rječnici opisuju orhideje kao egzotične ornamente. Doista, ove biljke - misli se da postoji više od 30.000 različitih vrsta - su egzotične, zbog svoje izuzetne i raznovrsne morfologije cvijeta.

Međutim, one su također i egzotične i iz drugih gledišta, a ne samo ljepote: kao vješte varalice kako bi došle do reprodukcije i kako bi bile sigurne da su oprašene. Orhideje ovise o pomoći oprašivača i poput mnogih drugih cvjetnica, privlače kukce. Epipactis veratrifolia, izvorna orhideja u Južnoj Turskoj, Bliskom istoku te Cipru specijalizirana je za cvjetne muhe. Budući da ti insekti vole lisne uši kao hranu za svoje larve, orhideja proizvodi tri substance lisnih uši za uzbunjivanje, α-i β-pinen, β-mircen i β-felandren, a svi oni privlače ženke cvjetnih muha. Zanimljivo, kako su i znanstvenici primijetili, čak se i mužjaci cvjetnih muha zadržavaju oko orhideja nadajući se prilici za parenjem sa privučenim ženkama.

Malo nektara za nagradu
"Ženke cvjetnih muha kao i mužjaci uživaju u malim količinama nektara kojeg pruža cvijet orhideja. Oba spola služe kao prijenosnici peluda", kaže ekolog Johannes Stökl. Tvari za uzbunjivanje mame pet različitih vrsta cvjetnih muha koje se hrane lisnim ušima. Ženke polažu sva svoja jajašca u cvijet orhideje, iako tamo nema lisnih uši. "Mi pretpostavljamo da insekti nisu samo zavedeni feromonima lisnih uši za uzbunjivanje, već i padaju na tamne bradavice nalik lisnim ušima u cvijetu orhideje", objašnjava Bill Hansson, direktor Max Planck Institute.

Maseni spektar i elektroantenogram
Vrsta lisnih uši Megoura viciae koje preferira cvjetna muha Episyrphus balteatus proizvodi α- i β-pinen, kao i β-mircen. Ove hlapljive tvari stvaraju mjerljive električne impulse u antena cvjetnih muha. Bihevioralni eksperimenti koje je proveo istraživački tim podržali su pretpostavku da su upravo te tvari koje privlače cvjetne muhe. Daljnje analize su pokazale da orhideja Epipactis veratrifolia ne oponaša feromone za uzbunjivanje samo jedne vrste lisnih uši, jer se hlapljive supstance koje proizvode lisne uši i cvijet razlikuju u količini i sastavu.

Evolucijska slijepa ulica?
Je li Epipactis veratrifolia nemilosrdni prevarant? Johannes Stökl odgovora: "Barem biljka daje malu količinu nektara za prevarene cvjetne muhe. To je usporedivo s dvjema srodnim vrstama, orhidejama E. helleborine i E. purpurata koje oprašuju ose, a koje mame škrte kukce oponašajući njihov plijen, uglavnom ličinke leptira. Međutim, za razliku od Epipactis veratrifolia te vrste nagrađuju svoje oprašivače pružajući im velike količine nektara. "Ipak, znanstvenik će klasificirati širokolisnu kruščiku kao podmuklog prevaranta, zato što ličinke cvjetnih muha iz jaja u cvjetovima orhideja, tamo ne će naći nikakvu hranu te će uginuti. Iz evolucijske perspektive čini se da je to proturječnost: ako ličinke cvjetnih muha uginu, populacija te vrste je desetkovana, a kao posljedica toga broj oprašivača se smanjuje.

"Mi ne možemo dati suvislo objašnjenje toga proturječja. No, možemo zamisliti gdje je mimikrija feromona za uzbunjivanje nastala", kaže Bill Hansson. Biljka je izuzetno čista od lisnih uši, vjerojatno zbog emisije α-i β-pinena. Ove dvije hlapljive tvari proizvode lisne uši u slučaju opasnosti. Stoga lisne uši izbjegavaju sve ono što miriše na α-i β-pinen. Obje tvari možda je izvorno koristila širokolisna krušička kao obrana protiv lisnih uši. Jednom kad su cvjetne muhe prevarene i zamijenile hlapljive tvari za lisne uši, one su također služile u svrsi privlačenja oprašivača.


Izvor: Znanost.com

Operacije na mozgu bez ožiljaka

Kirurzi na medicinskim fakultetima na University of Washington u Seattleu, kao i na University of California  u San Diegu, ustanovili su da je transorbitalna neuroendoskopska kirurgija (TONES) siguran i učinkovit izbor za liječenje raznih bolesti mozga koje su uznapredovale kao i za liječenje ozljeda mozga.

Ovaj revolucionaran, minimalno invazivan kirurški postupak izvodi se kroz očnu duplju, čime se eliminira uklanjanje vrha lubanje kako bi se došlo do mozga. Rezultati postupka su objavljeni u rujanskom broju medicinskog časopisa Neurosurgery. "Pri obavljanju operacije kroz očnu duplju, eliminiramo potrebu za punom kraniotomijom, tj. kirurškim otvaranjem puta do mozga kroz lubanju, a dobivamo isti ili bolji pristup prednjem dijelu mozga i eliminiramo veliki ožiljak od uha do uha povezan s operacijom velikog mozga", rekao je dr. Chris Bergeron, docent kirurgije na Odjelu za kirurgiju glave i vrata na University of California u San Diegu. "Ova nova metoda je također ključna za zaštitu velikih struktura krvnih žila i živaca, kao što su živci za osjetila vida i mirisa."

U postupku TONES kirurzi naprave mali rez iza ili preko kapka. Tada se uradi malena rupa kroz kost očne duplje koja je tanka kao papir i koja vodi do mozga. Ovaj način operiranja dopušta medicinske zahvate bez podizanja mozga. Metoda TONES štiti živce za vid i miris, kao i karotidne i oftamološke arterije. "Ovaj pristup je otvorio novo područje operacija na mozgu", rekao je glavni istraživač Dr. Kris Moe, profesor kirurgije i šef Odjela za plastičnu kirurgiju lica i rekonstruktivnu kirurgiju i profesor otorinolaringologije te kirurgije glave i vrata na Sveučilištu Washington. "Mnoge su prednosti ovog transorbitalnog pristupa, uključujući i manju bol i brže vrijeme oporavka za pacijenta."

Transnazalna operacija, tehnika koja se izvodi kroz nos, nudi sličan pristup nekim područjima mozga, ali predstavlja i tješnji prostor radnog okruženja za kirurga od metode TONES. Moe, koji je uveo tehniku TONES 2005. godine, rekao je da se ta tehnika temelji na nazalnoj metodi, ali nudi povećanu upravljivost i vidljivost za kirurške ekipe koje obično zahtijevaju četiri para ruku. U tradicionalnoj kraniotomiji uklanja se veliki dio kosti lubanje. Kod metode TONES uklanja se samo dva do tri centimetra kosti. Vrijeme rada je znatno kraće budući da ne treba sanirati ozljedu kosti lubanje i nema potrebe za zatvaranjem velikog reza.

Pacijenti su bili podvrgnuti postupku TONES u slučajevima liječenja curenja cerebralne spinalne tekućine, dekompresije vidnog živca, popravka prijeloma baze lubanje i uklanjanje tumora. Uz daljnja istraživanja, kirurzi vjeruju da metoda TONES može poslužiti kao sredstvo za liječenje tumora hipofize, meningioma i vaskularnih malformacija. Ova metoda se trenutno izvodi u samo dvije institucije u svijetu: University of California San Diego Medical Center i University of Washington Medicine's Harborview Medical Center u Seattleu.

 

Izvor: Znanost.com

Hranjive tvari za biljke iz otpadnih voda

Biljke ne mogu rasti bez hranjivih tvari kao što su dušik, fosfor ili kalij, stoga poljoprivrednici obično koriste organska i industrijski izrađena mineralna gnojiva za dohranu pšenice, kukuruza i drugih usjeva s tim vitalnim tvarima.

U budućnosti, potreba za hranjivim tvarima će biti ogromna, jer ćemo i korištenjem umjetnih gnojiva jedva biti u stanju opskrbiti rastuću svjetsku populaciju s hranom i pokriti rast potražnje za biogorivima. Logično, to uzrokuje visoki rast cijena tih hranjivih tvari. No to nije jedini problem. Naslage fosfatnih stijena koje su potrebne za proizvodnju fosfatnih gnojiva postaju sve rjeđe. Istraživači na Fraunhofer Institutu za površinski inženjering i biotehnologiju IGB u Stuttgartu rade na alternativnim rješenjima kojima žele obnoviti te esencijalne hranjive tvari iz otpadnih voda.

Dr. Maria Soledad Stoll ističe da se "te hranjive tvari danas jedva mogu ponovno dobiti iz otpadnih voda. "Na primjer, uobičajene metode za pročišćavanje komunalnog otpada koriste soli aluminija ili željeza za uklanjanje vrijednih fosfata. "Međutim, soli aluminija i željeznih fosfata mogu biti otrovne za biljke, čak u blagoj koncentraciji, zbog čega se ne mogu koristiti kao gnojivo," kaže dr. Stoll. Stoga istraživači na Fraunhofer Institutu osmišljavaju alternativne metode za dobivanje hranjivih tvari iz otpadnih voda koje se mogu koristiti u poljoprivredi.

"Radimo na novim metodama za dobivanje magnezij-amonijev-fosfata i organskih fosfora iz otpadnih voda. Hranjive tvari tada će biti prodavane kao potpuno odgovarajući proizvodi i opet će se koristiti u poljoprivredi ovisno o svojstvima tla i kultiviranog bilja", kaže dr. Stoll.
 
 
Izvor: Znanost.com

U oceane se ulijeva alarmantna količina vode!

Prva studija ove vrste pokazuje alarmantno povećanje priljeva vode u oceane. To je posljedica sve jačih oluja i obilnijih padalina, koje su potaknute globalnim zagrijavanjem.

Svake godine svježa voda pritječe u oceane u sve većem opsegu, ustanovio je tim znanstvenika, a pojavu povezuju sa sve češćim i ekstremnijim olujama, koje su posljedica globalnog zatopljenja.

Godine 2006. u svjetske je oceane dospjelo 18 posto više vode iz rijeka i zbog topljenja polarnog ledenog pokrivača nego 1994. godine. Godišnji porast vodenog priljeva iznosi 1,5 posto.

"To možda ne zvuči puno – 1,5 posto na godinu – ali nakon nekoliko desetljeća to je ogromna količina", kaže voditelj istraživanja prof. Jay Famiglietti, iz UC Irvine Earth Systema. Ističe da je svježa voda nužna za ljude i ekosustav, no kiša pada na krivim mjestima, iz sasvim pogrešnih razloga.


"Općenito govoreći, više je vode bolje. No, ovdje je nastao problem jer ne dobivaju svi više kiše, a onima na koje pade možda ne treba u tolikoj količini. Ono što sad vidimo je upravo ono što je predvidio Međunarodni panel o klimatskim promjenama – padaline su obilnije u tropima i arktičkom krugu, i to s jačim olujama. S druge strane, stotine milijuna ljudi živi u području s malo kiše i na rubu suše", rekao je prof. Famiglietti.

Topliji zrak nad oceanima uzrokuje brže isparavanje, što dovodi do stvaranja gušćih oblaka koji ispuštaju snažnije oluje nad kopnom. Kišnica zatim putuje rijekama s daleko većim vodostajem, a ciklus se potom ponavlja.

Za potrebe studije korišteni su satelitski podaci morske razine, padalina i isparavanja prikupljani tijekom 13 godina.

 

Izvor: Net.hr

Pronađeno 20.000 novih morskih vrsta

Popisivanje živih organizama u moru omogućilo je identificiranje 20.000 novih vrsta, iako je petina ocena i dalje neistražena, pokazali su rezultati znanstvene studije objavljene u ponedjeljak u Londonu nakon 10 godina istraživanja.

"Popisivanje je otkrilo neočekivano izobilje vrsta", odnosno oko 250.000 u odnosu na 230.000 do sada poznatih, zaključuju znanstvenici uključeni u projekt.

Za istraživanje je mobilizirano 2.700 znanstvenika iz više od 80 zemalja, iako tek treba otkriti brojne vrste u područjima koja nisu istražena, kao i u onim istraženima. Stručnjaci nemaju podatke o petini oceana, navodi izvješće.

Logički se može zaključiti da postoji najmanje milijun morskih vrsta, zaključuju znanstvenici. Prema istraživanju postoji vrste u svim proučenim područjima, čak i tamo gdje ima vrlo malo kisika i svjetla.

To popisivanje kartografira i život u oceanima i prikazuje putanje migracija vrsta, zabilježene pomoću satelita i druge elektronske opreme.

Ti podaci bi trebali poslužiti za procjenu promjena života u moru povezanih s prirodnim promjenama i ljudskim djelovanjem, poput naftnih mrlja.

Izvješće je objavljeno prigodom Međunarodne godine bioraznolikosti koju su proglasili Ujedinjeni narodi i dva tjedna prije summita o bioraznolikosti u Nagoyi u Japanu (18.-20. listopada).

 Izvor: Net.hr

Pronađen fosil prve biljke na Zemlji

U Argentini su otkriveni fosili prve biljke na Zemlji. To otkriće dokaz je kako su se prve biljne vrste razvile prije 472 milijuna godina. Ove su biljke jako jednostavne i bez korijena, objavili su znanstvenici u časopisu New Phytologist, a prenosi BBC.

Ovo je jedna od najvažnijih pojava u ljudskoj povijesti i označava početak života na Zemlji. Ove su biljke označile i početak klimatskih promjena te su omogućile nastajanje novih, razvijenijih oblika života.

Ova biljka je iz obitelji cryptospora, a otkrio ju je tim stručnjaka na čelu s Claudiom Rubinstein sa Odsjeka za paleontologiju Instituta za snijeg, led i istraživanje okoliša u Mendozi, u Argentini, piše BBC.

 izvor: Net.hr